Kampovali su sa djecom, evo šta im se dogodilo

Pošto sam u  prvom kamperskom tekstu rekla da ću s vama podijeliti utiske nakon kampovanja, pokušaću to da uradim ovim tekstom. Nije lako pisati tekst koji bi prenio utisak a ti si umorna, neispavana  i sa usađenim osjećajem odgovornosti prema onom što radiš. Znam, neće se ništa strašno desiti ako odem sad spavati i ovaj tekst ostavim za neku drugu noć (jer po danu nema šanse da ga napišem) ali previše vas je pitalo kako nam je bilo i ja stvarno imam želju da ovo naše prvo porodično kampovanje zabilježim.

Odluka o kampovanju je pala nekako spontano. Već sam pominjala naš kamperski i planinarski staž  tako da je samo bilo pitanje dana, odnosno godine, kad ćemo se vratiti starim navikama. Odlučili smo da to bude ova godina. Iako smo već dva ljetovanja imali baku uz sebe koja smo od milja zvali “Rosaura” jer nam je maksimalno pomagala sa djetetom, dajući nama dvoma prostora da baš budemo na godišnjem, ove godine se nismo uspjeli organizovati na taj način pa nam je još bilo lakše iskoristiti priliku da se sami oprobamo u novom-starom sportu.

Opet smo se odlučili za Makarsku rivijeru. Blizu nam je a prelijepa je. Razgledali smo neke kampove preko neta, čitali forume i odlučili se za jedan od njih. Ipak, na putu do tog kampa smo obilazili i druga mjesta da vidimo kakva je ponuda na licu mjesta. Na kraju, nismo otišli gdje smo planirali već tamo gdje nam se svidjelo. Kamp “Sutikla” u Podgori.

O kampu

Kamp je sa dvije zvjezdice a moje znanje o kategorizaciji kampova seže dotle da znam da manje zvjezdica znači manji luksuz, odnosno opremljenost. Dvije zvjezdice nisu obećavale ništa posebno ali nam se kamp baš svidio. Plaže su na pedeset koraka od kampa, predivne su sa prirodnim hladom a kamp ima sve što nam je trebalo. Tuševi i wc-i nisu bili novi, ali su bili ok. Uvijek je tu bio neko ko se brinuo o čistoći i pored pohabanosti, vidjelo se da se čistoća održava. Tople vode je bilo stalno, kao i toalet papira i sapuna. Čisto da znate šta se uklapa u te dvije zvjezdice. Djeca uzrasta do pet godina ne plaćaju boravak. U kampu je bio market a bilo ih je  i na 10ak minuta šetnje. Sve je na dohvat ruke.

Kamp je bio poprilično popunjen, ali smo uspjeli naći super mjesto.

smanjena blog
Izlazak komisije na teren

Komšije raznih vrsta – Česi, Slovaci, Poljaci, Danci i Šveđani (najbolje opremljeni), Talijani, Nijemci, Slovenci i mi, padobranci 😀

Uhodavanje

Kampovanje je super ali drugi dan. Ok je i prvi ali sa čedovištima bih ga ipak preskočila. Možda jedino da su spavali dok smo ga postavljali, a nisu. Bebo je odlučio da skupi sve šišarke na jedno mjesto koje se, gle čuda, obično nalazilo pod mojim nogama. Sekani je bilo dosadno u kolicima i  pokušavala je da izađe, pa smo je spustili na zemlju tako da smo dobili još jednog čistača terena oko šatora. Mogli smo se baviti postavljanjem kuće na noge uz povremeni  “kapetan Kuka” zahvat, poznat svim mamama i tatama kad dijete strpa nešto nejestivo u usta.

Ispaša beba. #baby

A photo posted by Dara Picard (@daraevilmorning) on

Ništa nikom nije bilo. Jedina šteta je bila u plakanju ako bi neka šišarka bila oteta ili kamenčić izvađen iz usta. Bebo je bio oduševljen tim velikim šatorom koji čim je raširen uz pomoć šipki, a prije zakucavanja klinova, je ulazio i izlazio zilion puta. Zagalamili bismo mi ali nas bilo sramota Skandinavaca. 😀 Ovako smo samo cijedili kroz zube da se makne i sačeka samo još malo. I mi smo nakon puta i povremenih sinhronih plakanja bili poprilično na rubu živaca. Iako mu je Sekana predmet obožavanja, u istoj mjeri je i ljubomoran na nju pa bi je tokom puta namjerno budio. Rezultat toga je bila hiperaktivnost  oboje jer su malo spavali. Bez obzira na sve,  šator smo uspjeli raširiti a on je jedva dočekao da se igra u njemu. Podvizima nije bilo kraja pa smo isto veče čak uspjeli i prošetati.

smanjena
i pronosati i provozati

(Onaj dio oko nesporazuma sa svjetlom bih preskočila. Upamtila lekciju i još ću je ponoviti pred sledeće kampovanje.)

Šta nam se dogodilo?

Za početak – dušek nam je lagano izduvavao. Nije to bilo ništa strašno ali san je najbitnija valuta kod roditelja male djece pa smo pored svjetla koje nismo imali, odlučili da nabavimo i dušeke. Odvezli smo se do Makarske i obavili kupovinu.

Je l’ da? E ne ide tako.

Odvezli smo se do Makarske, skontali da ne znamo tačnu dimenziju dušeka, usput 346 puta ponovili Bebi da mu ne treba pištolj na vodu/solarna lampa/ metla za čišćenje a Sekanin prolaz kroz prodavnicu redovno izgleda ovako.

sekana

Samo zamislite krupnije i lomljive stvari. Pola vremena provedenog u kupovini sam je nosala na sebi jer je to ujedno bio i jedini način da zaspi. Da vas ne gnjavim onim što već znate – odlazak u kupovinu sa djecom nije zanimljiv i redovno je naporan. Kad smo nabavili svjetlo i dušeke, napokon smo mogli odahnuti i uživati.

maća
Kupili smo lampu, tipa običnu

A onaj dušek koji je izduvavao smo koristili za mućanje djece 😀

Prije upotrebe promućati. A video posted by Dara Picard (@daraevilmorning) on

Prednost kampovanja je što ste stalno vani,  a po noći je to poseban doživljaj. Divno je spavati uz zvuk cvrčaka i talasa. Iako su na forumima ljudi poprilično upozoravali da ima bučnih kampova i da nema ništa gore od veselih komšija, imali smo sreće. Mi smo na momente bili te “vesele” komšije jer je Sekana par puta u toku noći znala u snu otpuzati i spasti sa dušeka uz poprilično glasno negodovanje. Dvije noći je spadala, a treću smo je našli u odogovarajućem položaju – spavala je tvrdim snom uglavljena između dušeka i pregrade šatora, na podu, tj. na zemlji.  Pošto smo se sablaznili, nismo je stigli ni slikati. Ovo kampovanje ju je ojačalo, to je sigurno.

sekanavježba
Rocky Seka

Dogodilo nam se da smo i uživali na plaži. Hlad je prirodan, pa se na peškirima redovno spavalo, igralo, maltretiralo…

oboje

Dogodilo se i da smo testirali šator. Najavljeno nevrijeme je došlo tačno u minut, pa smo veče prije već napravili plan evakuacije 😀 Pravac u tržni centar a sa šatorom šta bude. Iako su bura i kiša bili najavljeni, nismo očekivali potop. Potoci koje smo vidjeli na ulicama su nas podsjećali na one koje u Banjaluci dižu šahtove i plave ulice.

nevirjeme

I nismo se prevarili. Ova kiša je dizala šahtove i plavila ulice. Prije nego što smo postali svjesni kakvo nevrijeme je u pitanju, poruke su počele stizati da li smo ok. Na internetu su već bili snimci nevremena. Mi smo cijeli dan cunjali po Splitu, sreli poznate ljude, pustili Bebu da uživa u toboganu dok ga nije oborio s nogu i povremeno se osjećali nekako čudno, da ne kažem zabrinuto kad bismo se sjetili da postoji mogućnost da smo ostali bez smještaja.

tobogan

Ali, šator je izdržao. Kuća bila na mjestu a stvari suve.

Drugi dio kampovanja, onaj “nakon nevremena” je mogao da počne.

Slavilo se dobrim jelima,

mua
Ovo je moja slavljenička faca

poslasticama enormne veličine ( i količine)

 

Najveća palačinka u kampu! Ha! #pancakes

 

A photo posted by Dara Picard (@daraevilmorning) on

i izležavanjem na različite načine.

sator ljubo bebani

Dogodila su se i nova prijateljstva bez obzira na jezičke barijere.

Dogodilo se i prvo pranje suđa, a onda i drugo, treće…Svima se svidjelo 😀 Bebo nije mogao ništa razbiti, imao je drugara-perača i sam je išao na česmu. Divota.

pranje
Paparazzo fotka

Jednom rječju – dogodilo nam se ljetovanje za pamćenje.

posejdon

I odlučili smo nastaviti tim putem. Čvrsti zidovi na ljetovanju će nas teško opet vidjeti. Priroda je all inclusive.

sunce

Fotografije: Bojan Zlojutro

18 Comments

  1. 3 July 2015 at 10:36 am

    Divno! Čitala sam bez daha! Bravo za vas!

    • 3 July 2015 at 10:41 am

      🙂 Hvala 🙂

  2. 3 July 2015 at 10:39 am

    Jebemsekmezavu a i tebe kad ovako pišeš pa se rasplačem na tekst o kampovanju.

    Divan!

    • 3 July 2015 at 10:42 am

      Haha! Ništ’ ne brini, imaš odmah kmezanje na komentar 😀

  3. Jelena
    3 July 2015 at 10:52 am

    Bogami si me još i prvim tekstom natjerala da preispitam svoje viđenje ljetovanja, a ovo sad me je “gurnulo s ruba”. Ove godine ne vjerujem da ćemo se organizovati, jer očigledno nismo kamperi, al’ iduće bi već mogli biti. 😀

    • 3 July 2015 at 12:07 pm

      Odlično! Nadam se da sam te gurnula u toplu vodu 😀

  4. 3 July 2015 at 11:38 am

    Odlično! 🙂

  5. 3 July 2015 at 11:59 am

    Moji su svako leto kampovali, do nase 15-e i nosim zaista predivne uspomene sa tih letovanja. Ali mislim da se ne bih usudila da kampujem jos uvek sa ovom mojom i ovim mojim (muzem). Taj ne bi umeo sator da podigne nikad! A o wc-u i dzangrizanju s tim u vezi da ne govorim. Ja bih vristala za svaku bubu koju vidim. Mozda ga nagovorim nekad, kad ova moja malo poraste, bas bih volela da vidim kako bih se snasla. Ona bi verujem bila najsrecnija.

    • 3 July 2015 at 12:08 pm

      Haha! Pa dobro, možete ići malim koracima 😀 Prvo u mobilne kućice u kampu, pa onda možda šator 😀

  6. Jelena
    3 July 2015 at 1:44 pm

    Odličan tekst Daro. Da znaš da sam iščekivala ovako nešto. Mislim da ću obilaziti radnje sportske opreme, naravno u potrazi na neophodnim.

    • 3 July 2015 at 3:27 pm

      Hvala, Jelena. Moj ti predlog da kod krupnih stvari ne štediš, sitne se mogu improvizovati 😀 Nakon onog (pozajmljenog) stolića, moguće je jesti bilo gdje 😀

  7. 3 July 2015 at 9:29 pm

    Iskusno-kampersko pitanje: je li dušek odmah u startu lagano izduvavao ili ste mu nešto radili? 😉 da, to…

    • 4 July 2015 at 9:36 am

      donijeli zakrpljenog a na snimku vidiš šta je kasnije trpio .D

  8. 6 July 2015 at 1:36 pm

    Zakonić! Baš mi je drago da ste se lijepo proveli! Ma nema bolje od ljetovanja u kampu! Samo, kao što kažeš, kad imaš klince zabava prvi dan i nije neki spektakl! I mi ćemo uskoro, brojim dane! 🙂

  9. 9 July 2015 at 12:44 am

    Eh,kada bi postojao šator na dugme za taj prvi dan i poslednji dan sa decom kampovanje bi bilo idealno
    bdw.drugarica mi je pričala da je upoznala lika koji je jedva čekao da poraste i da sam počne da letuje po apartmanima,jer mu je kampovanja od malih nogu bilo preko glave 😀

    • 9 July 2015 at 12:46 am

      Haha! Onaj neki šator iz kutije – otvoriš a on iskoči 😀
      Ma to neki čudan svat…mada mene malo plaši ta smjena generacija. Kontam da će moja djeca biti neki geekovi koji će bježati iz prirode i mrziti bicikl. Tako nešto. (pu, pu!)

  10. Milan Ilić
    26 July 2016 at 11:13 am

    Besmislenost i praznina stvaraju poplave skribomanskih besmislica – gde je i najbeznačajniji anonimus, dozvolio sebi da iznese na tacni svoju privatnost i obezbedi sebi 5 minuta pažnje.
    Očigledno je provincijska alapača, Jelica Greganović dobro zasejala seme porodičnog života u staklenom gradu i dobro prihodovala od toga.
    Tako da se od imitatorki ne može disati više.