Kako se svađati kad su djeca mala?

Par mjeseci nakon rođenja prvog djeteta, a sada dinosaura (odaziva se na ime T-rex), prijateljica koja je tada imala duži staž od mene u majčinstvu mi je prepričala sledeću scenu:

Vozimo se nas troje, a pošto najčešće pričamo u autu jer tu sjedimo na jednom mjestu, a dijete spava, skontamo da je prošlo nekoliko mjeseci kako se nismo zagrlili. Eeeej! Nekoliko mjeseci.

Ne, nije metafora u pitanju. Zagrlili znači samo to, ne zagrlili ili “zagrlili”. Mene je to poprilično užasnulo, pa nakon tog prvobitnog užasa, javilo se “Buraz, neće se to meni desiti.” a onda sam za svaki slučaj to sve prepričala svom bradonji, čisto da podijelim odgovornost i muku; neka i on zna šta se dešava ljudima kad dobiju djecu i neka i on u ćošku svog mozga čuva informaciju da “mi” kad dođu djeca poprimi neki potpuno treći oblik, obično glagolski i trpni.

piva2

Ali to nije sve! (Top shop glas)

Ako dobijete dijete ne samo da ćete zaboraviti grljenje nego ćete početi i da se svađate kao nikad do tad.

Obično oni koji imaju roditeljski staž i nemaju obzir, ili im samo ne djeluju strašne sve te promjene  pa pričaju o njima kako stignu ovim nepućenim, romantičnim a često i uplašenim jadnicima koji tek zakoračuju u mama&tata svijet, ubiše se govoreći kako će se sve promjeniti. A to sve se uglavnom svede na ponavljanje da nećete spavati i da nećete moći raditi šta hoćete i kad hoćete. Niko vam ne kaže da to što se u istom sosu, da ne kažem peleni, da ne kažem govnima, nije uopšte romantično. Naročito u tri ujutro. A pogotovo kad trebate kao ustati u šest. Čuj ustati! Da bi ustao moraš ležati.

Niko vam ne kaže da onog ko bi vam trebao biti najbliži, često ne možete gledati očima. I da oboje imate potpuno pravo na to.

Niko vam ne kaže da ćete biti kao pas i mačka. Niko vas ne upozori da vam neće tad ni trebati zagrljaj jer čeznete samo da se naspavate. A ovaj period dolazi nakon čekanja djeteta i potajnog nadanja da će sve biti savršeno kad ono dođe jer je ono samo sebi dovoljno.

DSC_0088Teško da će vam iko reći da se ogroman broj razvoda dešava upravo godinu nakon rođenja djeteta.

Stvari se počnu usložnjavati iako su vrlo jednostavne.

E pošto vam niko neće reći ili će vam provući kroz redove, zube ili možda pivo, kako ko već dozira svoju diznu, kažem vam ja – obrazac se ponavlja.

Godinu dana nakon rođenja prvog djeteta, režanje je krenulo kad je T-rex imao  negdje šest mjeseci. Počeo je da se budi nekoliko puta noću. Ustajali smo na smjenu, nosali, pjevali, sudarali se. (Jesam rekla režali?).

Problem splasnuo kad smo ga ubacili kod sebe u krevet, a on napokon sastavio noć.

Sa drugim djetetom slična priča. Nju smo ubacili u krevet jako brzo. Prevencija je pola braka ali opet. Više djece, više obaveza. Iako je logistika tu, ljudi smo i ne lažemo se. Svako malo grakne neko na nekog.  Jedina razlika što ne uzimamo to za zlo jedno drugom. Bar se trudimo i nekad upali nekad ne. Vježbamo da  nam prođe kroz uši ono davanje oduška. Usporavamo ono koje je vuklo više taj dan.

Ne smatramo to problemom jer znamo da smo umorni i da je ovo jednostavno period koji prođe. Sad je tako kad oboje traže da smo dostupni non-stop. Sad nam je luksuz dovršiti misao, a kamo li rečenicu. Sad je jednostavno – tako.

Šta sam ono htjela reći? Da. Olabavite malo i prema sebi i prema onom drugom sapatniku ili sapatnici. 🙂

Svađajte se k’o ljudi  – sa razumijevanjem.

mi
Shiny, happy people

 

 

 

 

11 Comments

  1. Danijela The UMGF
    2 October 2015 at 12:07 am

    O, kako mi misli citas!

  2. 2 October 2015 at 1:04 am

    Potpisujem!

  3. 2 October 2015 at 1:16 pm

    Drugačije se svađaju ljudi koji se vole od onih koji se ne vole.

  4. 2 October 2015 at 2:36 pm

    Problem je kad u svađi počnete ozbiljno da se shvatate.

  5. 2 October 2015 at 3:12 pm

    Bila skoro starija ćera kod nane par dana i u jednom trenutku sam postala svesna da mi u toku dana imamo vremena da ćaskamo 🙂
    Ono što meni i dalje najviše nedostaje je to što ne možemo kad je lepo veče da izadjemo zajedno da se prošetamo i to verovatno nećemo moći još jedno pa bar 7-8 godina 😀 Mislim spontano,bez dogovaranja i ugovaranja

  6. 3 October 2015 at 12:37 am

    Mi i kad se ugledamo u prolazu i počnemo kako-tako da razgovaramo, naše dve kao da imaju senzore, antene, šta li. Istog trenutka se nacrtaju ispred nas i grakću iz sveg glasa, obe, istovremeno. Nama presedne, pa ili i mi počnemo da grakćemo, ili ućutimo. Shiny, happy people!

  7. 3 October 2015 at 12:13 pm

    🙂

  8. 3 October 2015 at 12:14 pm

    Definitivno je nedostatak sponatonosti nešto najgore što se desi braku, tj. odnosu dvoje ljudi, a ne može drugačije kad djeca dođu.

  9. 4 October 2015 at 4:00 pm

    “Shiny, happy people” je pjesma o prozaku… Simptomatično je 🙂

  10. 6 October 2015 at 8:46 pm

    I sama si rekla, najbolje je kad možete da se ne ljutite jedno na drugo. Mi prolazimo kroz tu fazu, svađamo se zbog gluposti, zbog sitnica. Ujutro se rastanemo u svađi ali, poslije posla, sve zaboravimo, kao da ništa nije bilo. Koliko imamo vremena svako za sebe a onda i jedno za drugo, govori činjenica da trenutno sjedim u kupatilu i čitam jer samo tu sam mirna. Možda će biti onih prijekornih pogleda kad izađem ali briga me, dajem sebi oduška 🙂

    • 6 October 2015 at 8:48 pm

      Kupatilo ili soba za meditaciju. U ratu i sa malom djecom ne važe pravila kao u mirnodopskim uslovima. 😀