Kako naučiti dijete da vozi bicikl?

Od pet godina pisanja o djeci i biciklima još nikad ne napisah tekst o tome kako naučiti dijete da vozi bicikl. Krajnje je vrijeme da uradim nešto po tom pitanju iako je tema u neku ruku banalna, vjerujem da će nekom dobro doći.

Blic lično iskustvo

Ja sam bicikl naučila da vozim u šestoj godini. Čim sa dobila bicikl isti dan je to bilo to. A imala sam i godina, ako ćemo pravo. 🙂

Nije bilo postepenih prelaza, sa manjeg na veći ram, nije bilo razvijanja motornih vještina, samo skakanje, divljanje i nevjerovatna sreća kad sam dobila bicikl, marke “Rog”, tačnije njihov najpopularniji proizvod kod nas u to vrijeme – poni.  Odmah kao za velike.

rog_poni

Sliku nađoh ovdje. Mnogo mi se svidjela pa sam i tekst pročitala. Koga zanima malo više o fabrici bicikala “Rog”, biće mu zanimljivo.

Dok nisam provezla dva točka, jedino što imam u sjećanju je moj tricikl. Ništa više. Nešto moji roditelji nisu smatrali da prije šeste godine treba da se vozam. Kao što vidite, nije uticalo na moj odnos prema biciklu.

I od kad sam provezla, vozim. To znate.

Kako je moje dijete naučilo voziti bicikl?

Znate već, zbog ličnog, kako ja to volim zvati, sektašenja u vezi bicikla, moja djeca su se vrlo rano susrela sa biciklom. Vozili su se na raznorazne načine na biciklu i uvijek me raduje kad vidim da i drugi roditelji to rade. Zbog ovakvih tekstova mi pišu, pitaju, zanimaju se. I baš zbog takvih pitanja sam odlučila da napokon napišem kako je T-rex počeo da vozi.

Negdje oko druge godine, baka mu je kupila gur-gur biciklić. To vam je kao bicikl ali bez pedala. Dijete se pokreće odgurivanjem.

10580258_10204190728344883_3351733170247018850_n

Dosta roditelja mi je pričalo da djeca neće da voze ove bicikliće, da ih ne zanimaju.

Normalno. I ja bih da me neko gura a da ja sjedim. I T-rex je isto pokušavao da manipuliše i trajalo je navikavanje na sopstveni pogon možda mjesec dana dok  ga nije u potpunosti savladao.

Vjerujem da veliku ulogu u odbijanju djeteta da samo vozi biciklić igraju tzv. guralice. Možda ne kod svakog djeteta, ali kod mirnije sigurno da da.

Koliko god je moguće ne dovodite dijete u pasivnu poziciju. Ako hoće ono da gura triciklić, pustite ga, bar onda kad imate vremena i strpljenja.

Kad kupiti gur-gur?

Čim bude dovoljno visoko da može sjedeći, nogicama lijepo dohvatiti tlo. Možda dvije godine zvuči rano ali ja vam sad govorim o ličnom iskustvu.

Zahvaljujući ovom bicikliću, jako rano je krenuo da diže noge kad dobije na ubrzanju i kroz igru je naučio da održava ravnotežu.

Sledeći korak je bio pravi biciklić. Baka i deda su mu kupili onaj najmanji sa pedalama, veličine rama od 12 inča.

Ne dajte se zbuniti. Veličine ramova, inči, generalno brojevi ,me zbunjuju i ne da mi se udubljivati u to jer bicikl se najbolje kupi kad se proba. Inženjerski pristup stvarima, jednostavno, nije moj fazon. Ipak, ako volite znati o čemu pričate, imate na Internetu dosta tabela sa ovim podacima. Ovo je jedna od njih, sasvim dobra i korisna.

Naravno da se djetetu nije svidjela promjena i naravno da je negodovao.

I za malo da napravimo grešku ali nismo.

Nismo stavljali pomoćne točkiće.

Čemu pomoćni točkovi kad je već naučio ono najbitnije – da održava ravnotežu. I tako je i bilo.

Uz malo pomoći pri kretanju i držanja sica, bukvalno je provezao odmah.

Ono što je trebalo uvježbati je ignorisanje okretanja pedala.

“Gledaj ispred sebe.” i “Nemoj gledati u noge” sam rekla jedno 420 puta u tri dana i počela mu to govoriti i kad hoda ali se isplatilo.

Sa jedva četiri godine je naučio da vozi bicikl. Jasno vam je da nam je to bio baš bitan dan. 🙂

Mislim da ću jednako biti ponosna kad završi školu. Luda mater pa eto.

Zaključak stručne analize

Dakle, pustite dijete i što manje pomagala mu dajte. Lično iskustvo pokazalo da su djeca mnogo spretnija kad ih pustimo.

Računam na zdrav razum roditelja kad ovo kažem.

P.S. Što više djece i roditelja na biciklima, prije će nam dati sigurnost u saobraćaju. Brojnost je naša snaga.

 

Naslovna: foto

3 Comments

  1. crnogorka
    29 September 2016 at 12:30 pm

    Mozemo ih negdje pustiti u tandemsku voznju, moj isto vec pola godine bez tockica. U mom slucaju je upalila kombinacija zivahnog djeteta i “Nije me briga radi sta oces” pristupa roditeljstvu, evo cak se i od auta kulturno sklanja na travu. Vise ne pita idemo li napolje, nego idemo li da vozimo biciklo 🙂

    • 29 September 2016 at 12:36 pm

      Divno 😀 To je ono što volim čuti.