Kad porastem… neka mi je Bog na pomoći

Dječija književnost je odavno batalila formu “happily ever after”. Basne i bajke su na granici horor priča i podsticanja na ono što se do nedavno smatralo društveno neprihvatljivim ponašanjem.

Konkretno u BiH jedna slikovnica zvuči i izgleda ovako. Jaganjci su utihnuli metodom klanja, guljenja i nabijanja na kolac.

…a u Srbiji ovakoBogotac u tenisu je degradiran metodom dječije pjesmice.

Zaključak: bogočevi za djecu su Jova Zmaj, Ljubivoje Ršumović, Mika Antića i znate ih već napamet 🙂

7 Comments

  1. Sophia
    14 February 2013 at 2:14 pm

    Dragi nasi: Cika Jova Zmaj, D. Radovic, D. Lukic, Lj. Rsumovic i jos mnogi drugi, zivi i nezivi 🙂 Nek vam je VJECNA SLAVA I HVALA!!!

    • 14 February 2013 at 5:00 pm

      Amin 🙂

    • 15 February 2013 at 6:23 am

      Sophia, morala sam malo da promjenim tekt zahvaljujući tebi 🙂

      • Sophia
        21 February 2013 at 12:01 pm

        Da bar ovi “nasi” izdavaci hoce da promijene tekstove namijenjene djeci predskolskog i mladjeg osnovnoskolskog uzrasta, al nista od toga, nazalost…

  2. Danijela
    14 February 2013 at 2:15 pm

    Daro, ti imas savim dovoljno talenta da sama pises bajke svom djetetu! Počni, jedva čekamo! 🙂

    • 14 February 2013 at 5:00 pm

      He, a znas da si ubola u metu! To mi je zelja 🙂 Ko zna…ti i tvoja pačad ćete biti na listi za poklone.

  3. Rebeka
    28 September 2014 at 8:44 am

    Strasno! Ja ne smijem vise da napisem da se ljudi ne uvrijede. Nase drustvo je otislo unazad.