Kad je bicikl više od bicikla

Bila sam na Pedalafestu u Zagrebu. Pisala sam o tome prije odlaska u Zagreb pa red je da pišem i kako je bilo. Na samom početku  bitno je razjasniti neke stvari, pa krenimo redom.

Znate ono kad ste na prvoj-drugoj godini fakulteta pa ste uvjereni da ćete baš vi promjeniti svijet? Znate? Onda znate kako je taj entuzijazam najčešće neodrživ i lako opadne nakon završetka fakulteta, paralelno sa prvim zaposlenjem. Prošli ste kroz to? Odlično.

Sad kad smo definisali dvije ključne riječi za ovaj tekst – entuzijazam i realnost, možemo ići dalje.

Bilo je entuzijazma kao da smo svi prva godina faksa (zašto bismo se inače okupili i pričali o biciklu?) i “realni” kao da smo do grla u kreditu i imamo bar dvoje sitne djece za prehraniti (ha, vidi, države su nam zadužene do grla, a imamo i djece).

Ono što je fenomenalno kod ovakvog događaja je što entuzijazam ide rame uz rame sa realnošću. Niko normalan se na ovim prostorima ne bi bavio promocijom i slavljenjem bicikla kao prevoznog sredstva a da nije entuzijastičan. Svako pametan će koristiti pozitivne primjere iz prakse i sistematično raditi na svom cilju. Takve ljude je okupio ovaj festival koji slavi biciklizam.

Picture 025
foto:CaraDara

Kad sam vam opisala najuočljivije stvari vezane za ovaj događaj, nastaviću  dalje opisivanje festivala  kroz  sopstvenu prizmu, a prije svega kroz ono što sam dobila  za ta dva dana.

1. Poznanstva…ili što se ono danas gadno veli networking. Prvo sam  vidjela i čula neke ljude koje sam znala po čuvenju od prije – kao npr. Ralpha Van Der Zijdena, čovjeka koji je pokrenuo sopstveni biznis  o kojem više možete vidjeti na stranici IBikeBelgrade. Holanđanin nastanjen u Beogradu koji je oko sebe okupio grupu nevjerovatnih ljudi, zaljubljenika u biciklizam, je imao, kako i sam kaže, najkraću prezentaciju. Znamo da dužina nije bitna, već umijeće, pa  je tako i Ralph sa nama podijelio  šta je sve potrebno da bi opstao u biciklističkom biznisu na u Srbiji.  On nam je od svih stranaca koji vjeruju da su upoznati sa situacijom na Balkanu dao najvjerniju sliku zasnivanja biznisa i cijelog razvojnog puta koji je prošao koz nekoliko godina baveći se, slobodno rečeno, ciklobiznisom – pričao nam je o preživljavanju tokom zime kad posao stagnira do zanimljivih metoda regrutovanja novih zaposlenih.

…ali i one sa kojima dijelim mišljenje online već duže vremena kao što je Ivan Podraza, urednik biciklističkog portala BikeMyDay i predsjednik udruženja za razvoj biciklizma pod istim imenom.

Naravno, bilo je i novih ljudi sa kojima ću sigurno imati neke nove priče. Neprocjenjivo.

2. Konkretna znanja

Da. Nećete vjerovati uvijek se može još naučiti. Iako se moja promocija biciklizma (još uvijek) ne vezuje ni za kakav organizovan rad iza kojeg bi stajala neka organizacija, okupljanja ovakve vrste uvijek nude nešto novo. Znanje je moć i to nijedna kupljena diploma neće moći promjeniti.

3. Vjetar u leđa

Entuzijazam je gadna stvar kad nestaje. Poslije njega često ostane ogorčenost i manjak motivacije. Stalno se mora raditi na njemu. Da, nestanak entuzijazma kod mene sigurno neće rezultirati prestankom vožnje bajka ali bi se tokom vremena moglo desiti da odustanem od pokušaja mijenjanja Banjaluke. Da, samo želim da promjenim Banjaluku, ništa više 🙂 Sama ne mogu ali hoću da odradim onaj dio koji smatram svojim. U ovom periodu je to samo pisanje o biciklizmu, sutra će sigurno biti još nešto. Biciklisti i biciklistkinje znaju koliko znači vjetar u leđa, a Pedalafest je upravo to.

Fotografije najvažnijeg biciklističkog događaja u ovom dijelu svemira  možete ispratiti na fejsbuk stranici Sindikat biciklista jer će vam biti zanimljive čak i ako ne vozite bicikl. Ne vozim ga ni ja sada i na prezentacijama sam se iz petnih žila borila protiv sna. Ne zato što je bilo dosadno već što mi se ionako stalno spava. Slika govori zašto.

Picture 009
foto:Tihomir Dakić

Iako sam napola bila prisutna, što zbog sna, što zbog toga što nisam bila smještena u hostelu predviđenom za učesnike festivala (imala smještaj zahvaljujući prvoj stavci gore – Hvala, Ana, još jednom!), mogu reći da je Pedalafest stvarno odradio posao.

Ko god želi i hoće da učini nešto u svom gradu i za svoju djecu (buduća pokoljenja zvuči predaleko) neće olako shvatiti promovisanje biciklizma. Vožnja bicikla je političko djelovanje. Jednom ću sigurno post posvetiti tome a neću pomenuti nijednu političku stranku.

Bicikl nije samo prevozno sredstvo.

Bicikl je način života.

Bicikl je više od bicikla.

Ako vam ovo zvuči čudno, pretenciozno, da ne kažem, entuzijastično, počnite sa malom kašikom, npr. ovom stranicom. Možda promjenite mišljenje.

p.s. Jesam rekla da  trenutno ne vozim bicikl? Samo posebne teretne mašine sad dolaze u obzir 🙂

foto: Goran Bačić
foto: Goran Bačić

10 Comments

  1. studentica
    9 June 2014 at 6:55 pm

    Svaka cast na entuzijazmu! Ti i jos par mojih drugova biciklista ste me motivisali da i sama postanem “dvotockas”. Danas san nagovorila starog da sredimo mog starig ljubimca i deportujem ga u BL prvom prilikom. We can change the world!

    • 9 June 2014 at 6:59 pm

      :))) Hvala! Da nemam sto kila vjerovatno bih malo poletjela 🙂 Samo naprijed i čuvaj ga!

  2. 10 June 2014 at 8:21 am

    preslatko. (glede trudnica&biciklo)
    moj skromni doprinos propagiranju istog

    • 10 June 2014 at 11:05 am

      🙂 hvala na doprinosu!

  3. kona
    10 June 2014 at 4:26 pm

    aktivistice 😉

    pozdrav od cimerice

    • 11 June 2014 at 12:19 pm

      Kona!? Tu si znači :))) Ko ne vozi bajk a iz Bosne je, kona se može protumačiti potpuno drugačije 😀 Aktivistički pozdrav – zdravo! 😀

  4. Asmir
    11 June 2014 at 12:30 am

    Super clanak, daj nam jos slika iz tvog ugla da si to bolje docaramo. Trebao sam i ja ici, medjutim u posljednjem trenutku sam bio sprijecen, tako da cekam slijedeci pedalfest ili bilo koju drugu slicnu manifestaciju. pozz

    • 11 June 2014 at 12:21 pm

      Hvala, Asmire! Žao mi je što nisi uspio doći ali kako vidim po organizaciji vrlo moguće da će Pedalafest postati redovan biciklistički događaj. A što se slika tiče, odustala sam od kačenja jer je na stranici Sindikata biciklista okačeno toliko slika napravljenih za ta tri dana da mi više nema smisla kačiti…:)

  5. jarak nazor
    2 September 2014 at 11:24 am

    “Bicikl nije samo prevozno sredstvo.
    Bicikl je način života.
    Bicikl je više od bicikla.”

    Moram ti reći da se potuno slažem sa ovim gore navedenim. Pasionirani biciklista sam otkad znam za sebe, i svugdje gdje je to moguće idem biciklom, plus vozim rekreativne ture, plus radim posao na biciklu (nešto slično poštaru na biciklu). Nisam ni u jednoj organizaciji koja promovira biciklizam, niti se nešto borim za prava biciklista, ali smatram da je svako ko voli bicikl i biciklizam je na neki način promotor biciklizma. Pozdrav

    • 2 September 2014 at 12:04 pm

      Baš tako! 🙂 Naše zastave su naši točkovi 🙂