Kad dolazite u Banjaluku, ponesite bicikl

Ako pitate Google-a o biciklističkim stazama i rutama u Banjaluci, stvar je demotivišuća. Nešto kao kad biste ukucali “Bosna” i “mir”. Rezultati poražavajući, puni pokušaja, padova i bez nekih posebnih uspona.

Zato ne pitajte Google. Pitajte ljude koji voze bicikl. Naravno, ja sam taj ljud, a znam ih još mnogo. Pa počujte:

Imate mtb/drumski bicikl i noge navikle na napor?

Dobrodošli u raj za bicikliste. Ne pretjerujem. Stvarno. Banjaluka zaista nema biciklističke staze, jer se tih 8 kilometara ne može nazvati stazama,  ali obiluje sjajnim biciklističkim rutama. Rute na kojima pola vožnje provedete u čudu- zar se ovakva ljepota krije tu pred mojim nosom? Godinama vozim po okolnim selima i svaki put naiđe nešto novo što me oduševi. Gdje smo ovaj put vozili?

Banjaluka-Krupa na Vrbasu-Tisovac-Banjaluka

Dužina rute je oko sedamdesetak kilometara. Za one koje nisu iz Banjaluke, ruta izgleda ovako.

Da bi ste stekli utisak zahtjevnosti rute, odmah da vam kažem, ne treba vam skup bicikl jer on ne vozi. Voze noge, a i one mogu biti van forme. Evo mene žive. Ekipa nam je bila šarena. Nas petoro.

Tri drumska bicikla, dva mtb-a, s tim da moj nije imao ni odgovarajuće gume, predviđene za asfalt. Šta ću.

O šarolikosti ekipe

Prvi slijeva, redovno trenira. Zovemo ga Šime. Živi mišić.

Sljedeći, Bradonja. Nemam komentar.

Milena, u sredini, zaslužuje poseban blog post. Zašto? Ima 56 godina i rekreativno vozi bicikl. Nagutala sam se njene prašine. Toliko o predrasudama.

Tiho, kako ga volimo zvati – najveći biciklista grada Banjaluke. Em je veliki, em je za promociju biciklizma u Banjaluci uradio zaista mnogo.

Ja.

Prvi dio rute: Banjaluka – Krupa na Vrbasu

Do Krupe na Vrbasu vozili smo kanjonom Vrbasa. Kanjon je rizičniji autom nego biciklom, to je moja slobodna procjena. Sa lijeve strane vam je Vrbas u svoj svojoj ljepoti, a sa desne strane stijene.

Zaista ima prelijepih kadrova za fotografisanje i doživljavanje. Nažalost, ja ću vam mimo gornje slike, priuštiti još samo ovaj otužni selfie. Nije se imalo vremena. Ja sa svojim kramponima na točkovima i Tiho koji se solidarisao sa mnom, smo bili zadnji i cijelo vrijeme na repu drumašima.

Poziramo, kao.

Eh, sad, Krupa.

Krupa na Vrbasu je najpoznatija po svojim slapovima. Kao i sve kod nas, i ti slapovi se oslanjaju na talenat i prirodnu ljepotu a nimalo na rad i ulaganje. Tolika prirodna ljepota zahtjeva minimum ljudskog faktora da se sačuva, doprinese razvoju turizma i nešto nas nauči. Mi taj minimum za sad nemamo.

Ko nije bio na slapovima, neka uživa u fotografijama koji ih oficijelno predstavljaju –>link

Mi smo uživali u domaćim uštipcima sa kajmakom i kafi koje na licu mjesta prave lokalci koji su prepoznali šta ljudi vole. A ljudi vole domaće uštipke.

Ako ovo nije uživanje, ne znam šta jeste.

Iako je tek sredina marta, od vožnje i malo sunca smo se ugrijali. Sjedenje iznad Krupe nas je rashladilo, a uštipci…nemojte jesti mnogo uštipaka prije uspona. Vjerujte mi.

Drugi dio rute: Krupa na Vrbasu-Tisovac

Na izlasku iz Krupe, skrenuli smo lijevo, preko Vrbasa, a uspon nam se pružio u svoj oštrini odmah poslije mosta. Uspon u oštrini, a Vrbas u ljepoti. Nije što je moj ali je stvarno lijep.

Za koju sedmicu kad sve olista i procvjeta, provezite se bar dijelom ove rute. Ostaćete bez daha i to ne od uspona već od prizora.

Ovaj put vodi u selo Krmine. Većina sela koja su teže pristupačna lagano puste i rijetki su oni koji se odlučuju za nastavak života u njima. Krmine nisu izuzetak. Nekad su imale svoj mjesni ured, ali je sve manje ljudi, pa je mjesna zajednica sad u Krupi.

U Krminama se odvajamo premo Tisovcu.

Vjetar je na čistini duvao sa svih strana a uglavnom u lice. Gdje drugo. Nakon uspona, slijedilo je par lijepih spustova i onda patnja. Pritišćeš ti pedale, pritišću one tebe. Sreća, nisi sam. I drugima je teško pa onda možeš u društvu psovati, pitati se šta ti je to trebalo, što nisi k’o sav normalan svijet išao u grad na kafu a ne biciklom u vrleti.

Taman negdje pred izdisanje i zamiranje, ukazao se zadnji oštar uspona i cilj.

Naravno, ekipa sa drumašima je već bila tamo.

Vjetar je i tu nosio pa smo na brzaka uradili našu građansku i biciklističku dužnost. Uslikali smo se i krenuli ka Banjaluci.

Tisovac je mjesto na putu od Banjaluke prema Kneževu, pa nas je u povratku čekao lagani spust i uživanje u krajoliku.

Dan nije bio pretjerano sunčan ali ljepotu ne možeš sakriti ni oblacima.

Kao i svaki put, vožnju smo zaokružili jednim hladnim pored Vrbasa. Slike nema, jer je ruka lomna, a telo izmoždeno.

Za kraj ćete dobiti link fenomenalne aplikacije —> link. Relive se zove i tako lijepo i cjelovito prikazuje pređene rute da je za bicikloljupce dušu dala.

Zaključak, ne vjerujte sve guglu, pitajte nešto i ljude.

1 Comment

  1. 21 March 2017 at 9:53 pm

    Odakle meni biciklo Daro?!