Jaran, drug, prijatelj

Moja baba nije imala visoko mišljenje o prijateljima. Obično bi uz riječ prijatelj dodavala “ma kakav” u smislu da prijatelja nema.

Baba, izvini.

..ili što bi ti znala reći, jebi ga. Ja nekako volim prijatelje. Znam da ovo zvuči prilično glupavo ali šta ću kad je tako, pa makar i glupavo.

Definišimo prijatelja. Kako znate da vam je neko prijatelj?

  • drago vam je što ga/nju vidite;
  • mislite da je lijep/a iako drugi ljudi ne misle tako;
  • mislite da je pametan/pametna iako drugi ljudi misle da je prosječan/na i možda malo čudan/na;
  • imate samo vaše šale i humor;
  • radite skupa ono što ne radite sa drugim ljudima (pri ovom ne mislim na seks, da ne bude zabune);
  • mogu se uglavnom nabrojati na prste jedne ruke;
  • bar ste jednom otpjevali, unoseći se u lice jedno drugom (bez obzira na pol) “Hej, jarane, jarane, jarani smo mi…”.

Prijateljstva često znaju biti zanemerena po inerciji, zapostavljena, šutnuta, pregažena, gurnuta u zapećak i na kraju prekinuta. Ako mislimo da su nam vrijedna, ovo sebi ne dozvoljavamo. Naravno, polazeći od pretpostavke da smo zdravi ljudi i da nemamo neke patološke potrebe. Ipak, ima par stvari koje nije loše imati na umu kad su prijatelji i prijateljstva u pitanju:

1. prijateljstva (najčešće) imaju rok trajanja – znate kad se sa sjetom prisjećate nekih ljudi i kako se ne možete sjetiti zašto se više ne družite iako i dalje živite u istom gradu. Odavno sam sebi objasnila da nije ni do mene ni do te druge osobe. Jednostavno je tako. Prijateljstva imaju rok trajanja ne zato što su kvarljiva već zato što se ljudi mijenjaju. Zar nije glupo robovati formi prijateljstva “na silu” i “kao nekad” samo da bismo ostali vjerni slici nekadašnje bliskosti?

“Jednom prijatelji, uvijek prijatelji!” …možda kod mačaka.

2. ako želite prijatelje, pustite nove ljude u svoj život- kad čujem da neko nema društva, kako se to kod nas popularno kaže, to samo znači da ne želi da ga ima. Kako je moguće da pored ovolike planete nije našao par ljudi pored kojih se osjeća dobro i zabavno? Ne-će! Pored ovolikih interneta, interesnih grupa, udruženja, folklora i raznih igranki, po statistici je nemoguće ostati sam.

keep-calm-and-make-new-friends3. ne očekujte previše (evo babe!) i imaćete prijatelje – Babino uvjerenje sa početka teksta stupa na snagu ovdje ali iz drugog ugla. Ne mislim da prijatelji trebaju da  rade posao umjesto mene, da vuku za mene, da ih iskorištavam na bilo koji način. Od prijatelja TRAŽIM ono što bih i im i sama PRUŽILA.  Velika je razlika između očekivati i tražiti. Zahtjeva dosta treninga.

očekujete

“Večeras radim do kasno, nemam auto, hladno je za bajk.” …i ćutke čekate od prijatelja da vam ponudi prevoz. On to ne uradi a onda mu se vi ne javljate par dana “jer nije bio prijatelj”.

 tražite

“Da li bi došao/došla po mene večeras? Auto mi je pokvareno, a poledilo je, ne mogu ni biciklom.”

“Kad si glupa i nećeš da promjeniš auto ali hvala bogu sjahala si bar danas sa bicikla.  Hoću, naravno da ću doći.”

expectations-a-poem-by-pooky

Ostali su samo poznanici 🙂

Naravno da postoje i “prijatelji” ali neću vam ja objašnjavati ko su oni i kako sa njima.

hqdefaultp.s. Ovo nije tekst koji omalovažava stara i duga prijateljstva već mijenja perspektivu. Nadaću se da će inspirisati nekoga da posveti više pažnje nekom ko to zaslužuje, bilo sebi, bilo bliskoj osobi ili nekome ko će to tek postati.

23 Comments

  1. 9 January 2014 at 11:57 am

    Ja sam srećna i bogata.
    Moje jedino, pravo prijateljstvo, traje 33 godine, i idemo dalje. Tvoja teorija mi je nepoznata jer moje prijateljstvo ide iz srca i pokazalo se obostranim delima decenijama unazad.

    • 9 January 2014 at 12:01 pm

      Drago mi je. Ne dešava se to često. I moja prijateljestva idu iz srca ali im se intenzitet mijenja.

  2. Danijlela The UMGF
    9 January 2014 at 12:01 pm

    Recimo, bas si u pravu za sve, a izdvojila bih ovo “mislite da je lijep/a iako drugi ljudi ne misle tako”. Ja sam recimo primjetila kod sebe, da za razliku od nekih cura koje poznajuem, a koji svoje “drugarice” (potpuno indiskretno) odmjere od glave do pete kad ih sretnu, ja i ne primjetim sta su moji prijatelji obukli li obuli ili whatever, jer samo gledam drago lice i slusam sta drago lice ima da isprica. 🙂 Naravno primjetim ako je nesto sto mi se bas dopada pa mi upadne u oci. Dok kod ljudi koji mi umjereno do potpuno idu na zivce, a poznajem ih ili sam prisiljena da saradjujem sa njima primjetim svaki detalj, svaku okom vidljivu manu, sve sto toj njihovoj neprijatnoj licnosti dodaje jos koji negativan poen u mojim mislima….Iako mozda iste takve mane, tacnije osobine kod svojih prijatelja previdjam u potpunosti, jer su nebitne naspram onog sto kod njih obozavam. Ljudski mozak je stvarno cudna sprava. 🙂

    • 9 January 2014 at 12:03 pm

      🙂 Ne znam šta je čudnije, srce ili mozak. Evo, zelenavrata su počastvovana prijateljstvo od nekoliko decenija. Ja isto imam prijatelje od malih nogu ali jednostavno se ne družimo kao nekad. Razumijem te 🙂

      • 9 January 2014 at 2:38 pm

        Ja s ovom mojom svaki dan, postale smo deso svakodnevice jedna drugoj. Prijateljstvo se gaji, da je ne čujem jedan dan, bila bih šugava, kao i ona.

      • 9 January 2014 at 3:27 pm

        Grineta, ti si jedna…od ne znam koliko ali sigurno rijetka. Toliko godina i svaki dan…svaka čast. Bogatstvo koje je sigurno neprocjenjivo! 🙂 Mada, godine su ispred mene (bar se nadam) pa možda budem i ja jedna “od tisuću” što Josipa kaže.

  3. 9 January 2014 at 12:40 pm

    Sjajan tekst! Delimo isto mišljenje na ovu temu, jer i ja smatram da je potpuno normalno i prirodno da se ljudi godinama “pomeraju s mesta”, i u tim migracijama prijateljstvo menja svoj oblik ali emocija ostaje ista. Zato ja sa svojim pravim drugaricama ne moram se ni videti često, ali kad god se sretnemo – kao da smo se juče rastale 🙂

    • 9 January 2014 at 3:26 pm

      Jelena, čini mi se da tebi ne moram ništa objašnjavati ali da ću zbog svih komentara morati dodati jedan p.s. Može se pomisliti da stare prijatalje želim otpisati a to je zadnja namjera 🙂

  4. 9 January 2014 at 5:31 pm

    Moja prijateljstva sa osobama još nisu prebacila deceniju ali zato je Vudi tu već 12 godina… Vudi laje.

    • 9 January 2014 at 5:34 pm

      To je sigurno posebna tema. Baš danas smo vijećali o nabavaljanju psa 🙂 ja sam ga imala kao dijete i mislim da je neprocjenjivo šta nam životinje pružaju.

      • 9 January 2014 at 6:00 pm

        Kada gospodin Beba malo odraste je idealno…

      • 9 January 2014 at 6:02 pm

        🙂 molim ispravku 🙂 gospodin Bebo. 🙂

      • 9 January 2014 at 6:06 pm

        Pardon maj frenč…

      • 9 January 2014 at 6:07 pm

        ic okej

  5. Tanjo
    10 January 2014 at 7:33 am

    Sjetih se svih svojih prijatelja, i osjetih neku toplinu oko srca.
    Takođe se kroz sjećanje provukoše ti bivši prijatelji, kao što si baš sve sama rekla, jednostavno se ugasilo, bez ičije krivnje…
    p.s. sve pohvale /postala si moj virtuelni drug/ pratim te 🙂

    • 10 January 2014 at 8:09 am

      Sjećanja na prijatelje uvijek imaju te fine nuspojave poput topline 🙂 Drago mi je, Tanjo! 🙂 I hvala!

  6. 10 January 2014 at 6:56 pm

    Meni su često govorili da nema više pravog, iskrenog prijateljstva i nekoliko puta sam se u to i uverila ALI još uvek verujem u ljude. Nepopravljiva sam 🙂

    • 10 January 2014 at 8:45 pm

      I ja to često čujem ali ne vjerujem svemu što ljudi pričaju 🙂 Šta znači pravi prijatelj!? Drago mi je što nepopravljive breskve svraćaju na moj blog 🙂

  7. 9 February 2014 at 8:24 pm

    Gde da ti čovek lupi SVIĐ? Ti si prijatelj! I ja verujem u ljude. Zato ih i srećem među neljudima. 😉

    • 10 February 2014 at 12:17 pm

      Vidim ja da si ti lupila na fb 🙂 Tijana, Tijana, i ti si prijatelj 🙂 Slobodanka

  8. 23 February 2014 at 11:34 pm

    Ima i ona narodna:
    “Kućni prijatelj dođe kad hoće, a prijatelj kuće hoće kad dođe”. 🙂

    • 24 February 2014 at 7:54 am

      Opet Wizard sa izrekama koje ne poznajem 🙂 pravo si bogatstvo.