Godišnji odmor od društvenih mreža

Sinoć sam na fejsbuku postavila status koji po sjećanju zvuči otprilike ovako:

Možda će zvučati neobično ali danas teško šta može biti neobično. Pošto sam sa dosta vas komunicirala putem društvenih mreža, želim da vas obavijestim da me narednih dana možete naći sms-om, pozivom, vajberom i mailom. Broj telefona i mail nisam mijenjala. Ako ja budem trebala nekog od vas, a ne budem imala vaš mail ili broj, nek’ mi je bog na pomoći. 🙂 Ne dešava se ništa specijalno, samo malo mijenjam kanal komunikacije.

Nisam htjela nenajavljeno da gasim profile. U stvari, ne gasim ih uopšte, već se samo neću logovati. Pauziram od tvitera, fejsbuka i instagrama. Samo na instagramu nisam najavila da me neće biti ali je činjenica i da sam ga najmanje koristila, a i interakcija se, bar na mom profilu, odvijala samo ponekim lajkom. Na tviteru sam samo napisala “Društvo, vidimo se.” bez neke posebne najave, mada ima pratilaca koji se “preklapaju” sa fejsubukom, tako da je informacija mogla doći do onih koji su mi  bliži na neki način.

Zašto pauziranje od društvenih mreža?

A zašto da ne? Ako samo zanemarimo ovo, po meni, najlogičnije pitanje, nekoliko razloga me ponukalo na ovaj nenormalan potez.

Prije koji dan sam sjedila na kafi sa jednim inspirativnim čovjekom. Rekla sam mu da bi trebao početi držati TEDx govore. Inspirativan je ne samo po načinu priče, već ima i pokriće u djelima. Jedna od njegovih rečenica se ticala baš društvenih mreža.

Šta rade mreže? Trguju našim vremenom.

Upravo to. Mreže troše vrijeme. Moje vrijeme. Vaše vrijeme. Jako je teško povući granicu između efikasno i korisno provedenog vremena na mrežama, do onog blejanja, uzaludnog prepiranja, svađanja, zaviravanja po tuđim životima vremena.

Prije pametnih telefona sam mnogo više vremena provodila na mrežama. Sjedneš za računar, odvališ 2-3 sata u komadu i dobro. Nije bilo čekiranja, tagovanja, insagrama i ostalih “sad i ovdje” socijalnih momenata. Kako su pametni telefoni došli nekako paralelno sa uvećanjem obaveza, nisam baš imala vremena da u komadu koristim toliko vremena npr. na fejsbuku…osim ako neću to vrijeme odvojiti od sna ili od neke obaveze koja je mogla čekati a ni jedno ni drugo nisam imala luksuz da radim često. Ipak, non-stop online telefon je dozvoljavao ulijetanje na koji minut. Tvit, slika, status. Pažnja rasuta kao kod zlatne ribice. Imala sam utisak da mi je mozak obrađivao informacije samo u kratkim vremenskim intervalima. I da, tako nam mozak i funkcioniše zahvaljujući internetu.

Linearno, tj. obično čitanje zahtjeva veliki napor. Da, može čitanje, ali evo – uslikaću malo ono što čitam, okačiti neku pametnu rečenicu jer je baš treba čuti više ljudi. Ali čemu? Hipertekst je ono što mene zanima. Da čitam, pa da kliknem malo o piscu, a da me pisac odvede na svoju zemlju porijekla, a zemlja porijekla na ratove koji su se događali za vrijeme njegovog života, potom na bolesti koje su se razvile u toj siromašnoj zemlji; a vidi link za pripremu brze torte! Čekaj, čekaj, gdje je onaj citat koji sam uslikala?

E tako je otprilike izgledalo moje čitanje.

Najduži period kad sam bila bez fejsbuka i uopšte bez mreža je bio period moje prve trudnoće. Sa nekim gašenjima i paljenjima profila, sakupio se možda čak i koji mjesec odsustva. U jednom od tih gašenja nastao je i ovaj tekstić. Odnosno, za vrijeme prvog odlaska sa fejsbuka, pokrenula sam i prvi blog. Ekstrovertna potreba za ekspresijom kod mene postoji oduvijek. Internet to samo olakšava.

Nisam od onih koji govore da su mreže zlo. Naprotiv. Fejsbuk, ali i tviter, su mi donijele hrpu zanimljivih ljudi i poznanstava. Olakšavaju život. Saznaješ za događaje u gradu, kupuješ, prodaješ, dolaziš do traženih informacija. Preko raznih grupa i stranica ciljano dolazim do onog što me baš zanima ali isto tako sve više i više po inerciji nakupljam razne informacije koje me uopšte ne zanimaju i gubim vrijeme.

Pokušavala sam i od drugih čuti stav o provođenju vremena na mrežama. Jedni su bili istomišljenici, neki nisi ni imali profile a ovi treći su baš zanimljivi – uopšte nisu željeli priznati da provode vrijeme na fejsbuku.

Nisam ja toliko na fejsbuku, nemam ja vremena za to.

A onda kroz razgovor primjetim da je to “nemam vremena” vrlo relativan pojam. Kako god. Ono što sam kod sebe primjetila da sam zasićena informacijama, stalnom dostupnošću ali donekle i izvitoperenom stvarnošću koja se stvara zahvaljujući kontaktu sa ljudima koje npr. ne poznajem offline.

Ovo malo povlačenje je u svari uzimanje odstupnice, neki pokušaj disciplinovanja sebe, godišnji odmor od mreža. Možda će nekom izgledati smiješno, nekom suvišno ali meni je potrebno i za sad vrlo godi.

Tako da…Vidimo se kasnije! Blog ne ide nigdje.

papa

 

11 Comments

  1. 27 December 2015 at 10:38 am

    Prijatan odmor. Ponekad mi bude smiješno s kolikom dozom ozbiljnošću ljudi shvataju društvene mreže i svoj uticaj. Ma sve je to zajebancija koja košta. Najviše vremena.
    I drug ti je potpuno u pravu.
    veliki pozdrav 🙂

    • 27 December 2015 at 1:25 pm

      Hvala. O da, itekakvom ozbiljnošću! Redovi i redovi argumentovanja da bi se dokazalo nešto. Ali dobro. Ne može se njihov uticaj zanemariti. Slažem se. 🙂

  2. 28 December 2015 at 11:21 am

    Već neko vrijeme ih koristim samo sa računara, a na tabletu se logujem na njih samo kad nisam kod kuće. Na neki način tako sebe kontrolišem i doziram onoliko koliko mi nije previše. A na telefonu sam ostavila samo instagram, koji u stvari ne koristim često. I paše mi tako, lakše se fokusiram na bitne stvari.

    • 28 December 2015 at 11:23 am

      Uvijek si bila 10 internetskih koraka ispred 🙂 Meni je fejs postao sredstvo dopisivanja/dogovaranja kao sms nekad. Dobar metod.

  3. Danijela The UMGF
    29 December 2015 at 2:55 pm

    Ja sam tebe uspjela upoznati upoznala zahvaljujućizahvaljujući mrežama preko kojih sam te jelte startovala hehe.:) To je recimo dobra strana mreža – lakše dolaženje do nekih ljudi, proizvoda, komunikacija sa institucijama, firmama udruzenjima itd koji imaju profile i sl. Ali ovo o neosjetnoj konzumaciji vremena to je apsolutno tačno. Gomila lajkovanih strana i profila itd…Ograniciti vrijeme, “izlaziti” na mreze i net po potrebi i u potrazi na necim konkretnim (ja pocela voditi biljeske sta sam trazila po netu, bas zato da ne zalutam po bespucima ponudjenih linkova, nema druge. Zacas te net uhvati u svoju mrezu (dobar pleonazam a a a?):)

  4. Danijela The UMGF
    29 December 2015 at 2:55 pm

    Ja sam tebe uspjela upoznati zahvaljujući mrežama preko kojih sam te jelte startovala hehe.:) To je recimo dobra strana mreža – lakše dolaženje do nekih ljudi, proizvoda, komunikacija sa institucijama, firmama udruzenjima itd koji imaju profile i sl. Ali ovo o neosjetnoj konzumaciji vremena to je apsolutno tačno. Gomila lajkovanih strana i profila itd…Ograniciti vrijeme, “izlaziti” na mreze i net po potrebi i u potrazi na necim konkretnim (ja pocela voditi biljeske sta sam trazila po netu, bas zato da ne zalutam po bespucima ponudjenih linkova, nema druge. Zacas te net uhvati u svoju mrezu (dobar pleonazam a a a?):)

    • 29 December 2015 at 10:59 pm

      Odličan 🙂

  5. Ratko
    2 January 2016 at 2:30 pm

    Lijepo se odmori. 🙂 Moje skromno misljenje je u tome sta radis i kako radis na drustvenim mrezama. Kod mene je mozda komunikacija via drustvenih mreza na nekih 5%, sve ostalo je ili vezano za posao, ili ovako gdje naidjem na tvoj ili neciji tekst i zadnje malo zabave.

    U svakom slucaju, lijepo se provedi.

    • 2 January 2016 at 5:45 pm

      Hvala 🙂 Tekst malo kasni sa objavom. Pomalo se vraćam na mreže. Hvala ti još jednom i sve najbolje u Novoj godini.

  6. Rebeka
    10 January 2016 at 4:31 am

    Have a good time! Ugodan provod i relaksacija ako je moguce uz djecu. Ja vjerujem da ces se uskoro vratiti!
    Ako mozes pojedi neko dobro meso i kajmak za mene tamo u Bosni. Nedostaje mi kajmak!

  7. 12 January 2016 at 12:47 am

    Uh, komplikovano je sve to sa društvenim mrežama. Deo mog posla (onaj koji donosi hleb) se odvija baš na njima, a i stekla sam naviku da sa ljudima komuniciram putem Fb-a još od Kanade. Gomilu divnih ljudi sam upoznala tu, pronašla rešenje za jedan ozbiljan problem… a opet, činjenica je da dosta vremena progutaju. S vremena na vreme se vidim sa svojom prijateljicom na kafi (jedanput u dve nedelje) i pozdrav na rastanku nam je: “Kuckamo se.” I ne vidim da ću ja tu nešto promeniti kao što si ti u neko dogledno vreme. Bilo kako bilo, meni drago što si pomalo na gridu. 🙂