Francuska biciklom – od Gradiške do Barselone, 4. dio

24.avgust


Juče nisam ništa pisao jer smo bili u nekom lošem kampu, u mjestu Agde. Imam osjećaj da nas je radnik za recepcijom lagano ogulio po novčaniku, a uslovi onako, ništa posebno. Danas smo u Carcassconne-u. To je oko 100 km od Agdea. Vjetar nas je malo usporavao, pa je tempo bio malo slabiji, ali stigli smo oko 16h u kamp, koji je 10 zvjezdica iznad prethodnog, a cijena 30% manja. Susretali smo i prestigli razne bicikliste. Ali jedna anegdota je vrijedna spomena.

Idemo mi uz neko blaže brdašce, vjetar naravno u prsa šiba, a u susret nam idu dvojica biciklista i prvi od njih dovikuje: “It’s easier this way“. Izmamio nam je osmjeh na lice.

Što se tiče ovog kampa, ima čak i bazen, sportske terene i dio kampa za bicikliste. Zove se randonneur zone, gdje kampuju samo biciklisti. Tako da večeras ima oko 50-ak šatora na jednoj livadi kod kojih su parkirani bicikli. Lijep osjećaj. Izdvojio bih današnji dio puta gdje smo vozili po “tihoj cesti”. Zanimljivo iskustvo. Auto primjetite kad vam se približi i nema one standardne buke. Imate osjećaj da auta voze duplo sporije. Ovaj grad smo odabrali zbog tvrđave. U samoj blizini kampa je srednjovjekovna tvrđava velicine manjeg grada sa ogromnim zidinama.  Šteta jedino što su prostorije u zgradama unutar tvrđave preuređene u restorane i butike ćime se ulaskom unutar tvrđave gubi smisao same građevine. Tek kada se prošeta okolnim zidinama može se uživati i diviti samoj građevini.

10253934_10204489004364520_4384156098115627623_n

26. avgust

Raja pozdrav iz Verfaila, okolina Tuluza. Ovdje smo ugošćeni od strane francuske porodice Stephan. To su oni ljudi što su prošle godine biciklima sa djecom putovali kroz Bosnu i Pana ih je ugostio. To je i bio jedini razlog zašto smo okrenuli na ovu stranu, Barcelona je samo dodatak priči. U isto vrijeme oni su ugostili i jednu djevojku koja biciklira po Francuskoj. Njihov običaj je da se družimo i pričamo priče uz večeru koja je trajala bar 3 sata. Tu je bilo sve, od predjela, glavnog jela, deserta i na kraju, naravno, sirevi. Pošto smo svi cikloturisti tema za razgovor nije nedostajalo. Počelo je sa iznošenjem karte i da pokažemo ko, gdje kuda i kako. Mogu vam reći da se nije lako sjetiti svih mjesta kroz koja smo prošli.

10600435_10204489026085063_5607361516622387333_n
Domaćin Remi nam je pripremio mapu za dolazak od Carcassonnea do njegove kuće. Bio je to put kroz ruralni dio Francuske u tom dijelu, dosta brdovit, sa predivnim pogledom. Ovaj predio je neka vrsta žitnice, tako da ima suncokreta u izobilju. Zanimljivo je kako Francuzi prave turističke atrakcije gdje god im se ukaže prilika. Primjer je jezero na koje smo naišli putem. Onako ništa posebno, more i nije toliko daleko, pogotovo za njihov standard, a na jezeru nije bilo slobodnog parking mjesta juče, naravno tu su i neizostavni kampovi. Što se tiče ostatka jučerašnje rute, bilo je za vidjeti po koji dvorac, ali s obzirom na Avinjon i Carcassonne teško je biti fasciniran. Vozeći imali smo dojam da je odabrao baš ovaj put da nas pripremi za Pirineje, ili je to neka brdska dobrodošlica, jer je bilo preko 1000 m uspona. Ali pričajući sa njim sinoć, rekao je da je to jednostavno ruta koju poznaje i da nas je htio maknuti od saobraćaja. U svakom slučaju smo više nego zahvalni njihovom srdačnošću.

10413294_10204516676816314_6152255675027072805_n

Još da napomenem da je i Bosna bila tema razgovora sinoć za stolom i putovanje kroz nju. Oni su oduševljeni, jer ih se dojmila srdačnost naših ljudi u poređenju sa Italijom, koja baš i nije gostoljubiva. Kažu da je taj dio kroz Bosnu što su vozili bio jedan od ljepših dijelova njihovog putovanja, a prešli su bar pola Evrope biciklom.
Odosmo u grad potraziti obruc za moj zadnji tocak, posto je kritican. Bice tu i neki obilazak, a i raspitali smo se za sladoled.

10647150_10204489031325194_2794265881340236053_n

27. avgust

Evo nas podno Pirineja . Odvalili smo 120 km od Tuluza. Sad smo u jednom fantastičnom kampu, a sutra idemo preko 1000 m/nv, a prekosutra možda dotaknemo 2000. Odlučili smo se za težu opciju do Barse jer bilo bi lijepo imati u karijeri prevezene Pirineje.
Za početak osvrnuću se na jučerašnji dan.

Plan je bio posjeta Tuluzu, prvenstveno u potrazi za obručem. Pošto je djevojka koja je gostovala kod nasih domaćina takođe planirala posjetu gradu, dogovorili smo se da idemo zajedno, pokusam naći obruč, a onda odraditi i obilazak grada, pojesti sladoled, ispratiti ju i vratiti se kod Remija. Vrefeil je 20 km od grada. Tako da je juče palo oko 50 km neplanskih.

10616571_10204516674256250_6454366249930705507_n

Radnje tamo su dosta ograničene po pitanju turing dijelova, ali nas domaćin Remi sa svojih 15 godina iskustva u cikolturizmu zna gdje procunjati po Tuluzu.I tako nas je uputio na jedno mjesto, za nas neobično, čak nismo ni zamišljali da tako nešto postoji. Riječ je o vrsti kafića-restorana sa garažom polovnih dijelova za bicikle. Tu radi jedan simpatičan čovjek, kao iz stripova. Ako imaju ono što tražite poklanjaju vam, a vaša dobrota je hoćete li im šta novca ostaviti.

I tako uz pomoć Marie objasnimo mu šta nam treba, on donese čitav točak i kaže poklanja. Ja odlučim da uzmem samo obruč i on mi da alat, raspletem tocak i počastim ga. Nakon toga kad je pao kamen sa srca, obilazimo Tuluz sa Marie, ručamo u parku (to je njihova tradicija), a potom na najčuveniji sladoled. Okusa ima kojih se ne možete ni sjetiti. Nije baš ni jeftin, ali vrijedi. Potom smo se rastali sa Marie i nazad kod Remija na posao. Ona je baš ostavila dojam na nas. Evo zašto. Rođena Francuskinja, živi u Sidneju i voli cikloturizam. Bila je na skoro svim kontinentima biciklom, a to je način na koji provodi svoje godišnje odmore. Po zanimamju je pravnik. Ali pošto je veliki zaljubljenik u biciklizam, želja joj je u Parizu otvoriti pomenutu radnju.

1486585_10204516675256275_2010384311184131527_n
A sad Remi. Čovjek ispod kuće ima garažu od 200 kvadrata gdje ima veliki radni sto, stalak za centriranje, stalak za bicikl, 14 bicikala i sav potrebni alat. Bilo je lijepo raditi . Točak je izdržao danas, a mogao bi i više . On je pravi zaljubljenik u biciklizam, čak je i vjenčanje obavio na biciklu. Nakon svega opet obilna večera sa domaćinima, kojima je više drago što smo ih posjetili, nego nama što nas tretiraju bolje nego kod kuće. Čak su izjavili da ne mogu vjerovati da smo došli da ih posjetimo.
Mali osvrt i na današnji dan. Početak nije bio lak, rastanak sa domaćinima, a i djeca su nas zavoljela iako se nismo razumijeli ni riječi . Vrijeme je bilo oblačno, kiša je prijetila, ali nije počela. Bilo je brdovito, ovaj dio zemlje je kao zgužvani papir . Okolina je nekako šarena, ali svuda isto šarenilo. Nekako smo jedva čekali da dodjemo do jedne doline, gdje na spustu ima vidikovac, sa pogledom na Pirineje i mapom vrhova. To je bio lijep prizor za razbijanje monotonije. Ostatak puta je bio lagano penjanje sa povremenim spuštanjem. U kampu smo upoznali dvoje ljudi koji su “na palac” obišli čitav svijet za 7 mjeseci. Oni poznaju ovaj teren, pa smo malo popričali i pokupili koji savjet. Trenutno uzivamo poslije vecere i tusa u spokojnoj veceri.

Nastaviće se…