Extreme – klub za djecu i roditelje

“Kako se tog ranije nisam sjetila?!”, pitam sebe od juče. Nemam odgovor ali ima pametne prijetelje, hvala bogu na njima.

Prije koji dan mi je prijateljica predložila da naše četvorogodišnjake odvedemo na sportsko penjanje.

Ionako to rade po stanu, samo bez sigurnosne opreme.

Rekla je ona, a meni ubacila bubicu u uvo. To je ona bubica-pokretačica koja se prenosi sa ideje na djelo. Nismo otišle zajedno, jer se radilo o dugoročnom planu. Ona je to meni rekla u ponedjeljak a trening je bio juče, u srijedu. Previše je to vremena za neki plan sa djecom, tako da smo nas dvoje stigli sami.

Penjanje organizuje Penjački klub “Extreme Banja Luka. Sala se nalazi u kampusu Univerziteta, između Fakulteta političkih nauka i Filološkog fakulteta. Mali gospodin nije bio pretjerano radostan do ulaska u salu, a kada je vidio šarene zidove koji kao da su izlijepljeni plastelinom plus ogromne strunjače, stav se promijenio.

Malu grupu vodi prijateljica koju i da ne poznajem, ima sve reference da joj prepustite dijete.

Vesna Zarić
Vesna Zarić

Nas dvije smo se upoznale na edukaciji iz sistemske psihoterapije, a inače radi kao teta u vrtiću. Što se penjanja tiče, dovoljna je fotografija.

1800291_10152237457718326_603538781_n
fotografija preuzeta sa ličnog FB profila

Kad je počelo zagrijavanje, moj dinosaurčić nije baš pokazao volju da se odvoji od mene i uključi u grupu koja je bila šarolika što se tiče uzrasta. On je bio najmlađi. Bio je još jedan dječak koji mjesec stariji od njega, a ostatak ekipe su činila djeca od 6 godina i par malo većih, možda od 10ak do maksimalno 12 godina. Pošto nije htio da se priključi, pribjegla sam provjerenom fazonu:

Hoćeš da i mama s’ tobom vježba?

I upalilo je. Svi smo se zagrijavali. Nakon vježbica, slijedilo je malo upoznavanja za nove i mlađe članove. Mali još ne mogu da shvate svu penjačku terminologiju ali osnovna pravila se ponavljaju i usvajaju:

  • tvoj partner na zemlji te čuva
  • kad imaš pojas i opremu, ne možeš pasti
  • kad se penje iznad strunjače, na bolderima (čini mi se da se to tako zove), nema stajanja ispod.

A onda je slijedila demonstracija.

IMG_20160217_191228Mali su već krenuli da eksperimentišu, pokušavaju se penjati, čekajući svoj red.

IMG_20160217_183514

Kada je čuo da će dobit svoj pojas, T-rex se samoinicijativno proglasio padobrancem.

 

IMG_20160217_184048

“Teta Jasna”, kako ju je zvao uporno, mu je pomogla oko namještanja pojasa. Vjerovatno sam ja bila ometajući faktor,  jer je svako malo dolazio do mene, ali je atmosfera bila opuštena, tu je bilo još par roditelja, pa je sve bilo ok.

IMG_20160217_185624

IMG_20160217_185642

Dao se u penjanje neočekivano fokusirano. “Teta Jasna” i on su kliknuli pa je prvo penjanje proteklo opušteno i bez problema.

IMG_20160217_185730

IMG_20160217_185737

A spuštanje je, izgleda, najbolji dio penjanja.

Kasnije je trebao da čeka na red, pa mu je pentranje bez osiguranja, istraživanje pećine i trkanje po strunjači bilo zanimljivije.

IMG_20160217_185929

Čekajući da se zadovolji i istrče, još jednoj mami četvorogodišnjaka je palo na pamet da se i sama oproba u penjenju. Ja sam ga probala prije nekih desetak godina i nije tad ostavilo utisak na mene. Ali, ljudi se mijenjanju…I tako sam i ja obukla pojas. Pored dva-tri ostrugana nokta, napetosti cijelog tijela još sam dobila i bodrenje sa zemlje ( Mamaaaaa! Maaaaamaaa!) i nevjerovatno zadovoljstvo!

Da, ruke mi nikad nisu bile jača strana, ja sam više nožni tip (tako mi sa bicikla dijelimo sportove).

Da, bilo me je malo strah.

I da, penjaćemo oboje ponovo. 🙂 Spajdermeni da budemo.

Kad već to radi po kući, daj da ga usmjere profesionalci.

Penjanje je kul. Povlačim riječ. Valja i to nekad.

p.s. Ovo je naše iskustvo iz Penjačkog kluba “Extreme”. Sve podatke u vezi mjesta, termina i plaćanja možete saznati na njihovoj FB stranici.

Fotografije su napravljene telefonom u brzini, mutne su ali boljih nemam.

 

 

 

6 Comments

  1. 18 February 2016 at 11:24 am

    Hej, a kad kažu je ok za početi? Ja baš odavno kontam da ej ovo super aktivnost za djecu, ali ka dprobamo ponegdje na iglralištima, nema šanse da se popnu. Kontam da je rano… Ali 4 godinice dovoljno?

    • 18 February 2016 at 11:32 am

      Oni su preporucili 6, ali evo i mali se pokazali.

  2. 18 February 2016 at 12:44 pm

    Kao neće bez tebe? Pa moraš i ti…Jooooojjj…Darooo… 🙂
    Teško žabu u vodu naterati 🙂
    Inače – super je.

    • 18 February 2016 at 12:45 pm

      Nije stvaaaarno!!

      • 18 February 2016 at 1:43 pm

        Ma znam, zezam te 😉

  3. 19 February 2016 at 1:54 pm

    Jooooj, hoću i ja! Ovaj, mislim… Mi!