Dojenje u javnosti – moda ili potreba?

Iako je naslov članka ili-ili, mislim da ništa u životu nije crno-bijelo. Konkretno, dojenje u javnosti je tema među dojiljama koja je uvijek aktuelna i zadnjih nekoliko godina kod nas je postalo jako popularno podsticati žene da doje u javnosti.

Neću glumiti Google i govoriti vam o prednostima dojenja, bitnosti hranjenja bebe na zahtjev itd. Opet ću početi od sebe, jer bolje ne znam 🙂

Ja sam dojila u javnosti. To sam radila jer u tom činu nisam vidjela ništa loše, naprotiv. Smatrala sam da tako treba.

ALI

Naravno da postoji “ali”.

Da li  mi je prvi put bilo ugodno? Ni-ma-lo.

Primjetila sam kod sebe rascjep između onog logičko-racionalno-kognitivnog kojeg toliko volim i pretpostavljam, kuluturološkog – sisa je vani – osjećaja.

Kako je okolina reagovala? Nije reagovala.

Ako bi to bilo u nekom kafiću, uglavnom sam bila u većem društvu koje je odmah strateški pregrupisavalo položaj kako bi mi napravili što ugodniju atmosferu (hvala, sekto! 🙂 ) a ljudi za ostalim stolovima nisu primjećivali da se tu nešto događa. Ipak, tek nakon mnogo prakse, dojenje sam mogla izvesti bez osjećaja neugodnosti jer jednostavno nisam htjela odustati od onog što mislim da je potpuno ispravno a to je nahraniti dijete kad je gladno.

Pošto polazim od premise da je dojenje u javnosti neophodno, ostaje pitanje načina dojenja.

Kako nahraniti bebu a da  svima bude ugodno?

Niste uvijek u velikom društvu poznatih ili to nisu ljudi sa kojima ste potpuno opušteni, nekad jednostavno niste u savršenoj situaciji za dojenje, a beba je gladna i ne bira.

Pored toga, neki ljudi jednostavno ne smatraju da trebaju biti počašćeni prisustvom nečije dojke u tako vulgarnom činu. Da. Čak i neke žene misle. Pogledajte  forume na ovu temu ili se malo raspitajte, onako usput, da čujete šta drugi kažu. Vidjećete da ono što je vama najljepša stvar na svijetu drugima može biti čin koji diže želudac.

Pošto ne možemo svi misliti jednako, mislim da je rješenje u kompromisu, a to je dojenje u javnosti tako da se sav pribor za jelo pokrije. Možda će neka radikalna feministkinja da mi skoči na vrat raznoraznim argumentima ali ja jednostavno mislim da je to fer i prema sebi i prema drugima.

Sa prvom bebom stvar sam rješavala šalom, maramom ili platnenom pelenom a tek kad sam prestala dojiti otkrila sam prekrivače za dojenje. Raznoraznih šara, dizajna, od finih materijala, osmišljeni  su da zaštite i mamu i bebu prilikom hranjenja na ovaj način, tj. dojenja. Poput pregače za kuhanje, jednostavne se okače oko vrata i prebace preko bebe.

collage3

Mislim da su praktični jer bebi daju mir dok jede. Moj Bebo dok je dojio, često je znao da pusti “kašiku” jer mu je nešto privuklo pažnju a kad bi bio pokriven to se nije dešavalo. Sa prekrivačem i mama je zaštićena a što se okoline tiče, ona slobodno može da se pita šta se dešava ispod 😀

collage4

Kad sam ih ja “otkrila” uglavnom su se mogli naručiti preko Interneta ili kupiti u “komšiluku”, Hrvatskoj i Srbiji, u namjenskim prodavnicama.

ALI

Sad  se mogu kupiti i u Banjaluci.

Prekrivači sa slika su iz kućne radinosti iz samoodržive, lokalne proizvodnje, a možete ih naći u Bubsi Bebi u Banjaluci.

collage1

Da li vam je potreban prekrivač?

Ne znam. Ja sam odlučila da ga želim, a tok misli prije te odluke je izgledao otprilike ovako:

Možda će neko reći da je dovoljan šal ili pelena, da namjenski prekrivač ne treba. I u pravu je. Ja ga nisam imala prvi put. Čak sam  gledajući slike tih prekrivača razmišljala, “pa kome ovo treba”, “glupi Amerikanci prave događaj od svega”, “bezveze bacanje para”…sve dok ih nisam vidjela u živo.

Prvo, iako djeluje kao sitnica i nebitan detalj, mogućnost kačenja oko vrata je tako zgodna! Sjetila sam se svog omotavanja šala, pa Bebinog mlacanja rukicom dok jede i pri tom povlači taj isti šal i otkriva sve što sam htjela da bude prekriveno, pa ono odvalačenje pažnje koje sam pomenula – razne stvari koje vidimo tek kad iskusimo situaciju … i odjednom je ta zakačka  za vrat u mojoj glavi dobila na značaju.

Drugo, ti prekrivači su veliki. Zašto je to bitno? Glavna dilema prije izlaska vani sa Bebom koja doji mi  je bila šta obući a da lako omugućava pristup “stolu” bez puno gnjavaže i otkrivanja. Uz prekrivače koji su prilično veliki, bez problema možete samo zadići običnu majicu. Ne morate tražiti one sa velikim izrezom, dugmićima ili namjenske za dojenje jer vas prekrivač potpuno zaštiti pa slobodno možete da zadignete majicu bez zakretanja ili sklanjanja u osamu.

Treće  –   tako su lijepiiiii 😀 Šta ću!?  Nisam neko ko voli srca, čipkice i volančiće ali izgleda da se mijenjam kad su stvari za bebe u pitanju. Kad sam vidjela dezene ovih prekrivača nisam znala koji da odaberem. Čekaću da me muž iznenadi kad se porodim 😀

collage2 Na kraju, sama ideja da postoji nešto što se zove “prekrivač za dojenje” i namjenjeno je da se koristi u javnosti prilikom dojenja, može potaknuti i najstidljivije i manje tvrdoglave (ovo ja na svoj račun) mame da se lakše odluče na ovaj korak i poštede se izdajanja, ograničenih šetnji, skrivanja, crvenjenja i slično.

Eto, ne znam za vas ali meni će prekrivač za dojenje biti must have ove jeseni 🙂

U potpisu,

Dara, modni mačak.

 

 

17 Comments

  1. Štreberka
    12 August 2014 at 1:34 pm

    Prvo dijete nisam dojila u javnosti. Ne znam što. Jednostavno se tako desilo. Drugo jesam. U uvijek sam se smarala sa šta obući ako zatreba sikenje, a da je zgodno. Nisam znala za ove prekrivače. Ali eto, sad znam, pa ako bude potrebe da dojim i treći put….tralalalala biću i ja modni mačak 😉

    • 12 August 2014 at 1:35 pm

      Haha! Kad počnemo da frkćemo i mjaučemo po gradu :))

  2. Rebeka
    12 August 2014 at 2:03 pm

    potreba i to velika, jer ne mozes stalno biti prikovan za kucu. A kaku vrstu prekrivaca ce se koristiti nije toliko vazno. kupila ja neki boppy prekrivac onako lijepo dizajniran i na kraju opet zavrsila sa pamucnom /od muslina bijelom dekicom. Niko me ni pogledao nije. evo isli pratili roditelje do chicaga na aerodrom, cetri sata voznje. Pa zar da ne idem. stali na pola puta kod odmaralista i dojila. dojila bih ja i na aerodromu ako se zadesi.

  3. 12 August 2014 at 6:10 pm

    Daro, hvala za dobru reklamu, navratiću do Bubsi Bebe prvom prilikom, imaju svašta nešto interesantno 🙂 . Malo ima dobrih blogova na našem govornom području, tako da često “naletim” na tebe kad mi dosadi razmišljanje na engleskom.

    Meni je obično problemčić za dojenje u javnosti onaj trenutak dok se beba i ja ne “konektujemo”… Poslije je mnogo lakše i diskretnije. Naravno, ako beba sarađuje. Ako ne sarađuje, onda bi mi dobro došao “paravančić”. Mada ponekad prekrivač više privuče pažnju od “neprekrivača”.

    @Štreberka: Meni je s prvim djetetom bilo strašno neugodno, s drugim malo manje, a s trećim (skoro pa) “ko od šale”. Samo, i dalje se pitam šta se dešava u glavi prolaznika kad nas “snime” 🙂 . Tako da — samo naprijed 😉 .

    • 13 August 2014 at 8:17 am

      Lili, molim 🙂 volim preporučiti ono što bih i sama koristila. Mislim da muljanja na ovakvoj vrsti bloga ne mogu biti korisna ni dobrodošla. A što se tiče prakse sa djecom, super mi je ova reklama https://www.youtube.com/watch?v=ZgmbJso-2-o

  4. JA
    12 August 2014 at 6:58 pm

    Mene je nekako bilo sramota pa sam se “zamotavala” da me neko slucajno ne vidi.. definitivno sam promijenila misljenje, ovaj put cu sasvim lijepo dojiti svoje dijete kad ogladni, gdje god se zateknemo.. Nemam namjeru da ga gusim kojekakvim prekrivacima.. A zasto? Zato sto nije sramota nahraniti bebu koja je gladna, kome je do gledanja? Da li ljudi blenu u dijete koje jede nesto drugo? I u ovoj navali polugolih zena koje se svakodnevno vidjaju na ulicama, sise neke majke i nisu nesto silno zanimljive.. A ovaj link za forum koji si stavila.. pa hm.. procitah jednu stranicu i dovoljno mi je, ocigledno da se nasla grupica tinejdzerki da komentarise.. nemaju one pojma o cemu pricaju, tek ce saznati kad dobiju svoju djecu…

    • 13 August 2014 at 8:22 am

      Ja, meni su potpno jasni tvoji argumenti. Poštujem ako neko ima tako snažan stav, naročito u vezi ovih stvari. Ipak, iako će meni ovo biti drugo dijete, mislim da ću se puno ugodnije osjećati sa prekrivačem. A što se foruma tiče, ima i dosta mama koje misle tako…ne kažem da se slažem sa njihovim mišljenjem ali čisto, nije loše znati da nas ima svakavih.

  5. 12 August 2014 at 11:13 pm

    Kako se samo iznervirah čitajući ovaj forum!
    Dojim u javnosti, ne pokrivam se i ne zanima me šta drugi misle. 🙂
    Ovi prekrivači su super, verujem da su korisni, pre svega zbog malih migoljića, koji bi sve da vide.

    • 13 August 2014 at 8:24 am

      Haha! I ja sam! Naročito su mi super komentari koji su potpuno nepraktični tipa ” što se ne izdoji u flašicu” . Kako da nahranim dijete prije šetnje, izdojim ga i sačuvam to mlijeko par sati, npr. ljeti? Ali dobro…ja volim izbor. I što Lili gore reče, meni je “najgori” dio u javnosti konektovanje bebe, a pogotovo što se ovaj “diskonektovao” svako malo jer mu je sve bilo interesantno.

  6. 13 August 2014 at 10:04 am

    @karadara Jao, što je dobra reklama.

    Ima još jedna vrsta javnosti — tetke, strine, ujaci, to jest rodbina koja dođe u posjetu par dana nakon porođaja. Tebi prva beba, sisanje — hoće-neće, spava ti se, oni puni neefikasnih savjeta i želje da podijele (ili udijele?) po neki savjet… Ni ostati ni pobjeći . Jedina opcija — junački izdržati 🙂 .

    • 13 August 2014 at 10:09 am

      ima i tog ali nije sve u junaštvu. Broj Jedan i ja smo sa prvom bebom imali dogovor da ne primamo posjete prvih 40 dana. Bila je moja mama sa nama 7 dana, plus svekar i svekrva koji žive ispod nas. Mi smo imali našu SAO “Sobu” i njih troje su nas poštovali. Naravno, viđali su bebu ali ona je uglavnom spavala pa su se znali simpatično sjatiti oko kreveca da ga gledaju 🙂 Možda je neuobičajeno ali je bilo korisno i dosta nam je stvari olakšalo a nas dvoje povezalo.

  7. 13 August 2014 at 10:07 am

    Ups, dvaput za redom pomenuh savjete… Očigledno da ih ne volim. 🙂

  8. Rebeka
    13 August 2014 at 3:14 pm

    Evo korisnog savjeta za one koji nemaju nursing cover:
    Inace ova zena ima odlican blog za majke sa mnogo dobrih savjeta/ideja za prvu godinu zivota.


    Ona je u sest godina rodila 5 djece tako ispade i pisali su o njoj u New York Times. Inace po profesiji advokat ali kad je vec odlucila da ima toliko djece onda je krenula da pravi video blog. Mnogo korisnih savjeta sam nasla. They can cross cultures as well. Nema veze sto je ona u Americi.

    • 14 August 2014 at 9:21 am

      Hvala, Rebeka 🙂

  9. Štreberka
    15 August 2014 at 1:42 pm

    Pročitah dio onog foruma i baš se iznervirah. Stvarno je baš ružno vidjeti kako majka izvadi sisu i doji dijete….da iskoristim taj njihov žargon. Još je ružnije kad se to sa takvim zgražanjem piše. Nije sramota što ulicama kodaju polugole djevojke i momci sa šorcevima na pola dupeta, ali baš je ružno kad majka izvadi sisu da doji dijete. Uf! Ne znam ni što sam čitala išta.
    Prvi put sam se sa dojenjem u javnosti susrela davno još dok sam bila student. vraćala sam se kući autobusom, na sjedištu do mene sjedila je žena sa djetetom. Dijete je bilo gladno i majka ga je podojila. Ništa prirodnije ni spontanije do tad u životu nisam vidjela.

    • Rebeka
      15 August 2014 at 7:22 pm

      savrseno se slazem sa tobom. bas dobra obzervacija za ove sto hodaju po gradu.

  10. 15 August 2014 at 3:47 pm

    Pa što ćeš čitati forum 🙂 I mene je jako iznervirao na prvu ali takvi ljudi jednostavno postoje i žive sa nama i šta ćeš. Meni je dojenje uživancija a ko tu vidi išta perverzno, džaba mu. Prekrivači su mi super jer pokrivaju više oblasti 🙂 stidljivost, oblačenje, smiruju bebu…multipraktik.