Djeca i 8. mart

Svaki bitan datum u sebi nosi dvostruko značenje. Ono za šta je prvo određen, a onda ono za šta je dobio značenje protokom vremena.

Osmi mart je jedan od takvih. Uvijek probudi duhove. U stvari kod nas duhovi nikad ni ne miruju ali dobro. Cijela suština obilježavanja ovog datuma u Bosni i Hercegovini se može sabiti u ovaj status:

Hm. Je l’ danas dan za poklone ili prilika da žene uzmu motke, kuke i motike, i organizovano pojure poslodavce koji daju…

Posted by Đorđe Bilbija on Monday, March 7, 2016

Ugurane smo ali i dobrovoljno otišle u jednakost koja nam je donijela još dublji jaz, ne samo u društvu već i u duši. Biramo između profesionalnog života i majčinstva, vjerujemo da nešto ne možemo, mislimo da nešto mogu samo “jake” žene. To je nama naša borba dala.

A šta onda da uradimo po tom pitanju a da nije filozofsko-emotivna tlapnja?

Poći ću od sebe. Drugačije ne znam i ne mogu.

Od kad sam dobila kćerku, moj osjećaj svjesnosti u vezi pola se pojačao. Nije više bitno kako ću ja biti, živjeti, raditi, rađati i ponašati se kao žena, odnosno kao čovjek. Postalo mi je još bitnije koju ću poruku njoj poslati, a ujedno i njenom bratu.

Naravno, nije samo do mene, tj. do nas kao roditelja. Iako mali, T-rex me već vrlo uvjerljivo ubjeđuje kako je nešto za “cujice a nije za dječake” i obrnuto. Kako mu treba plava slamka, a seki roza. I ok. Dajem mu ono što mislim da može shvatiti. Uz put suptilno usmjeravam.  Nemam u planu da mu punim glavu praznim riječima.

Pa šta radim(o) onda?

Iako će uvijek glasno reći “Evo opet feminizma!”, bradonja i ja dijelimo stavove. Svi bismo trebali biti feministkinje i feministi kako je Hana napisala jer to znači da smo ljudi, a ne zagovornici napornih teorija. Šta to znači u praksi?

Pazimo koje poruke šaljemo djeci

Jadno žensko.

Mama uvijek dolazi na kraju.

Zašto se nisam rodila kao muško?

Koliko ste ovakvih poruka čule oko sebe? Da je prirodni poredak stvari da svoje potrebe treba staviti po strani ili zadnje na listi, da ste posebne što ste žene, da nešto ne možete? Neke po mehanizmu usvajamo. Nemojmo ih tako i dijeliti.

Ponašamo se u skladu sa tim porukama

Ok je da i tata kuva. Ok je da i mama tegli stvari.

Normalno je da tata i mama dijele poslove u kući.

Mama vozi auto.

Normalno je plakati, kojeg god da si pola.

Tata grli, ljubi, nosa, igra se i presvlači isto kao i mama.

Mama ne mora uvijek biti sređena zato što je žena.

Bitno je biti uredan.

Mama i tata zarađuju novac.

Malo više obratimo pažnju na ono što nam se servira

Proizvodi za djecu su nešto najseksističkije što nam kapitalizam nudi. Raslojavanje kreće od malih nogu.

Mnogo prije urođene svjesesnosti o polu, tržište djeci kažu kome pripadaju.

Jeste nedavno prošli kroz prodavnicu igračaka? Ili rafe sa slatkišima? Tačno znate gdje da idete ako imate curicu, a gdje ako imate dječaka.

Muško i žensko kinder jaje. Muški i ženski puding. Čak i ako djecu lišavate šećera, zasjeda vas čeka u igračkma.

Onaj rozi dio što šljašti i što je pun karminčića, šminke za djecu, peglica, mikserčića i ostalih kućanskih aparata smješta curice od malih nogu “tamo gdje im mjesto”. U izlog ili kuhinju.

Onu koja se uljepšava i podređena je drugima.

Ona koja trpi, koja je objekat, ukras.

Dječaci, opet, grade, bore se, upravljaju mašinama, osvajaju.

On  je aktivan i sposoban, odgovoran i vješt.

Da li vam je ok da svojoj djeci odmah tako nametnete uloge?

Meni nije.

Ok je da postoji roza, ali ne samo roza.

Ok je da postoje igračke – kućanski aparati ali da se kupuju djeci, a ne samo djevojčicima.

Ok je da se i curice igraju autima jer je to zanimljivo a ne zato što su čudne jer je to igra za dječake.

Više osvještene kompanije koje osluškuju tržište, mijenjaju igračke u skladu sa potrebama pa tako lego nakon protjerivanja djevojčica iz legograda  pravi nove lego setove.

Stvari se mijenjaju. U našu korist, korist ljudi, ne samo žena.

Sretan nam 8.mart!

 

7 Comments

  1. 8 March 2016 at 1:26 pm

    Sjajno Daro!

  2. 8 March 2016 at 1:34 pm

    Znaš šta mi je bilo apsolutno poražavajuće? Nedavno se nekoliko mama dece iz vrtića moje starije mišice organozovalo da kupi deci grupne poklone za Novu godinu. Dečaci su dobili autodrom. Devojčice – peglu i dasku. Koja je mišicina draža igračka? Autodrom… mada, najviše voli kada izađu napolje. I to su sve žene tu negde, moje godište… a ja imala utisak da smo napredovale.
    Super ti je tekst!

  3. crnogorka
    9 March 2016 at 10:17 am

    Sve krene od podjele roze/plavo, a zavrsi se ovim. Moj otac je na moje oci dozivio ovaj aha trenutak.

  4. Pepeljuga
    9 March 2016 at 12:26 pm

    Moja ćerkica ima 6 godina i od prvog dana od kada je naučila da razlikuje boje obožava plavu boji i traži sve što može da dobije u plavoj boji. Obožava da se sređuje i nosi haljinice, ali isto tako voli da se igra autićima i mačevima, lutkicama i Lego kockicama. I sve dok se nije pojavila Elza iz crtanog Frozen ona je na maskenbalu bila vještica, đavolica i slično, a Elza ima plavu haljinu tako da je za nju ona najbolja princeza. Doduše, i Pepuljuga ima plavu, ali moja curica kaze da sam ja Pepeljuga u kuci jer stalno čistim i perem nešto. 🙂

  5. 9 March 2016 at 1:08 pm

    Bila sam istog misljenja i trubila svima manje vise iste stvari dok nisam dozivjela islustvo sa odgojem djecaka i odgojem djevojcice. Nikad, ali nikad nismo uticali na izbor igracaka nego smo osluskivali djecije zelje. Nasem djecaku su vozovi top, onda sve ostalo sto ima tockove. Super junaci 0 poena. Eh sad, iako je djevojcica od rodjenja okruzena igrackama ‘za djecake’ uvijek prije bira da se igra sa bebama, sminkom, novcanicima… niti smo joj takve stvari nudili niti smo je sputavali. Da, igraju se oboje i sa lego kockicama i sa kuhinjicom, sa plastelinom, sa cijelim voznim parkom… ali ipak mislim da ima nesto sto je urodjeno i prirodno i za jedne i za druge. Bottom line, slusati djecije zelje i interese, nikako forsirati nesto niti sputavati 😉
    P.s. opet bravo za tekst koji je kao i uvijek super.

    • 9 March 2016 at 1:09 pm

      Apsolutno se slažem. To i jeste suština priče. Hvala 🙂