Dijete na biciklu – sjedalica, prikolica ili nešto treće?

Ovaj tekst je napisan prije dvije godine. Sad ga ponovo objavljujem malo preuređenog a zbog pitanja i interesovanja kud i kako sa djecom na biciklu. To da se svaki put radujem kao malo dijete kad dobijem ovakvo pitanje je suvišno i govoriti. Ali neka, radujem se kao malo dijete kad god čujem da je neko kupio ili želi da kupi bicikl. Kad u tu priču uključi i djecu, sreći nema kraja. Ipak, realnost je da živimo u gradu gdje je biciklistička infrstruktura nepostojeća, a dostupnost biciklističke opreme za urbani biciklizam (naziv možda jeste pretenciozan ali takav je kakav je) je dosta škrta. Nadam se da će vam ovaj preinačen tekst biti od koristi.

Ovaj članak sam htjela napisati prošle jeseni kad je gospodin Bebo imao čast da se prvi put vozi u prikolici za bicikl ali nisam. Sad kad sam nabavila sjedalicu za svoju bićikletu mislim da je stvarno red da prozborim koju riječ na račun ove divne kombinacije.

U zemljama poput Holandije, bicikl je prevozno sredstvo i način života. U toj zemlji vožnja bicikla sa bebom je stvar koja se podrazumijeva. Kako BICYCLE DUTCH piše na svom blogu čak i

proizvođači sjedalica za bicikle predviđaju da se prednje sjedalice, tj.one koje se kače na guvernal, mogu koristiti za bebe uzrasta od 6 do 9 mjeseci, odnosno od perioda čim budu sposobne da sjede.

Ako reagujete otvorenih usta, ništa čudno, nema to veze sa balkanskim mentalitetom jer kako piše u ovom članku i drugi ljudi tako reaguju. Bez obzira na stav drugih, Holanđani pedalaju bez obzira na vremenske uslove i to sa bebicama. Živi i zdravi.

Razne su opcije za učestvovanje u saobraćaju i korištenje bicikla kao prevoznog sredstva ne samo za sebe, već i za djecu. Ovo je pregled sa obzirom na uzrast do nekih 6 godina. T-rexu je ostalo nekoliko mjeseci do punih četiri godine. Kako djeca rastu, tako se mijenjaju i potrebe i zahtjevaju se nova ulaganja. Suvišno je isticati isplativost ovakvog načina prevoza, tako da bilo koja količina novca koju date za vašu biciklističku opremu i vozni park je stvarno ulaganje, a ne trošenje.

PRIKOLICA

Period moje trudnoće je najduži period da nisam vozila bicikl. Kako sam bila privremeno “penzionisana” onda sam se dala na proučavanje mogućnosti koje dvotočkaš i beba pružaju. Tako sam došla do poklona za babine – prikolice za bicikl (iskoristite šansu kad vas ljudi pitaju šta vam treba? 🙂 ).

Rekacije su bile od “super ali gdje ćete to voziti po Banjaluci?” do “super, nećete valjda dijete voziti u njoj po Banjaluci?”. Mi smo samo rekli “super!” i prvi put T-rexa, provozila u prikolici sa devet mjeseci na kritičnoj masi u Banjaluci.

Inače, prikolica je odlična za napornije i duže rute, npr. uz brdo.

Dobra je jer je udobna.

A i može povući ozbiljniji teret. 🙂

svi
DeCe2

 

PREDNOSTI i MANE:

  • Prikolica je odlična stvar ako prije svega imate prostor za njeno čuvanje. Ako živite u stanu i nemate garažu, bez obzira na njeno jednostavno sklapanje, sumnjam da biste je često koristili. Sve zavisi od prioriteta.
  • Dobra stvar kod prikolice je njena nosivost. (vidjeli ste slike) Ova koju mi imamo je marke BILTEMA i predviđena je za dvoje djece, nosivosti do 36kg. Šta ćete u njoj voziti dijete, stvari ili oboje je stvar izbora. Dobili smo je od prijatelja iz Švedske. Još uvijek je poprilično teško naći kad nas, mada se sve više nude po oglasima. Našla sam je čak i na redovnoj prodaji na sajtu Total Bike-a gdje joj je nosivost i veća od naše i dosta izgledom podsjeća na nju.
  • Kod prikolice je nezgodno što je ipak kabasta. Ovo se ne odnosi samo na njene dimenzije iz prve stavke, već i na pitanje biciklističkih staza ili bar širokih trotoara. Kad živite na “našem” podneblju, biciklističke staze nisu to što bi trebale biti kao ni parkinzi za bicikle. Korištenje prikolice onda zahtjeva razmišljanje o ruti i mjestu za parkiranje. Ovo niti je plus niti minus, više je stvar volje.
  • Montiranje je još jedna stvar koja se odnosi na volju ali ima i praktičan dio. Obično zavisi od supruga, a ne mora, jeste da je lakše tako i zavisi od dužine osovine na zadnjem točku. Npr. kod mog city bicikla je prekratka i nema prostora za montiranje prikolice tako da je za vuču nekad zadužen suprug. Na brdskom biciklu je zakačim bez problema.
  • Zahtjeva sporiju vožnju i obazrivost. Mislim da ovo nije loše naglasiti iako se, vjerovatno podrazumjeva. Na uputstvu za našu prikolicu je pisalo “ne brže od 15km/h” što je i sasvim dovoljno kad vozikate djecu. Prikolica je pitanje uživanja a ne jurnjave.

SJEDALICA

Upravo zbog prednosti i mana koje sam opisala u vezi prikolice, odlučila sam stati u kraju ovom šikaniranju mene od strane prikolice i kupiti sjedalicu za bicikl jer po gradu vozim city bajk.

Odlučila sam se za onu koja se montira na zadnji dio bicikla. Prednje sjedalicu nisam htjela iz nekoliko razloga:
– bilo bi mi teže upravljati biciklom, zaustavljanje i stajanje bi bilo prilično teško zbog održavanja ravnoteže;
– zbog ograničenja u masi jer su obično ograničene na nosivost do 13kg, a gospodin Bebo je taman tu negdje.

Naravno, ovo je moj lični izbor. Ima ih i sa većom nosivosti ali bez obzira zadnja sjedalica mi se činila boljom.

Izbor je dakle pao na Bobike sjedalicu. Našla sam je polovnu i uštedila hrpu para. Holandska je, nećete vjerovati.

Predviđena je za uzrast od 9 mjeseci do 6 godina. Nema ih u redovnoj prodaji kod nas, sasvim sam slučajno naletila na nju a ostatak vremena sam provodila slineći na njihovom sajtu. Gospodin Bebo se sa svojih 19 mjeseci savršeno uklopio. Od ovih nekoliko dana koliko ima da smo je kupili, svaki dan se vozimo. Ne idemo samo u joy ride već kao poluodrasle i poluozbiljne osobe, obavljamo i razne stvari po gradu. Bebino uživanje možete samo da zamislite, a moje je teško opisivo. (hm, iako to ova slika ne dokazuje ali tu sam u reprezentativnom izdanju 😀 )

PREDNOSTI I MANE:

  •  Zadnja sjedalica je po mom mišljenju dosta stabilnija i lakše je voziti bicikl dok je dijete iza.
  • Kada su vidjeli sjedalicu, neki prijatelji su pitali zašto sam uzela ovu sjedalicu jer mi je dijete iza leđa i ne vidim šta radi a on nema pregled kakav bi imao da sjedi naprijed. Po mom mišljenju ovo nije mana, jer je dijete privezano, čujem ga i nema mnogo prostora za manevrisanje da bi se povrijedilo. Bočno ogledalo je stvar koja bi dala ovo popraviti a i korisno je iz hrpe drugih razloga. Što se preglednosti tiče, već je veliki i sasvim lijepo “zvijera” lijevo-desno dok se vozimo.
  • Praktičnija je od prikolice. Za brze akcije po gradu, obavljanje nekih stvari pa i iznenadna druženja (mi samo radimo ozbiljne stvari, druženja su rijetka), sjedalica je odlična stvar. Uvijek je namontirana a dijete se lako stavlja u nju.
  • Sa sjedalicom se lakše vozi po trotoaru bez maltretiranja pješaka. Iako sa prikolicom na trotoaru nismo imali problema sa pješacima jer je i dalje aktrakcija pa ljudi već naglas komentarišu i sklanjaju se, opet je lakše prozujati samo biciklom bez cimanja ljudi.
  • Nedostatak bi bio manja nosivost stvari što se da malo popraviti korpom na guvernalu i bisagama. Bobike ima bisage predviđene za njihove sjedalice kao i hrpu drugih dodataka koji će vožnju učiniti sigurnijom i lakšom, mislim ako imate nekog u inostranstvu da vam kupi gadžete. Nosivost prikolice je svakako neprikosnovena kad su u pitanju obični bicikli.
  • U slučaju dužeg parkiranja, npr.kod posla, sjedalica se vrlo lako može skinuti sa bicikla i unijeti na sigurnije mjesto.

(ŠLEP)PRIKOLICA

Nećete je naći pod ovim imenom. Ako tražite preko neta, ukucajte “bike trail” a možete okušati sreći i na našem pa samo ukucati “prikolica”. Ja sam je uspjela naći na našem sajtu bicikli.ba a cijena je sasvim ok sudeći po cijenama u insotranstvu. Za kvalitet vam ne bih znala reći jer je još nisam probala. Pošto je nisam probala, a nadam se da hoću, ovaj tekst će vjerovatno u budućnosti biti opet malo preinačen.

Šlep-prikolicu bih kupila jer je ulica u kojoj živim poprilično nesigurna i ovo bi bio odličan način da dijete prikopčam na sebe, a kad izađemo u sigurno zonu otkopčam. Za njegov uzrast mi se ovo čini više nego dobra ideja. Pošto je Sekana stasala za sjedalicu, kupovina prikolice bi taman došla umjesto kupovine još jedne sjedalice, da joj brat oslobodi mjesto.

Foto: www.dealry.co.uk
Foto: www.dealry.co.uk

Na kraju

Mnoge moje prijateljice kažu da je vožnja biciklom odlična ali da one nisu vozile godinama. Ništa vas ne sprečava da sad počnete!
Ipak je to “kao vožnja bicklom”, nikad se ne zaboravi. Svom djetetu ćete priuštiti odličnu zabavu a sebi dosta toga olakšati i možda koji mišić pritegnuti.
Za šta god se odlučili, molim vas samo da obratite pažnju na signalizaciju na biciklu. Bili sigurni u sebe ili ne, ne zaboravite svjetla, mačije oči, reflektujuće naljepnice. Vidljivost bicikliste je mnogo manja nego mi na biciklu mislili.
I ako vam se slučajno omaknu opravdanja poput “to košta”, odradite računicu – gorivo, parkiranja, vrijeme koje potrošite i kalorije koje ne potrošite, vidjećete da je bicikl u prednosti.

10 Comments

  1. Aleksandra Tadic
    6 July 2013 at 7:15 am

    O ovoj opciji sam razmisljala kada su mi djeca bila mala ali mi je bilo skupo.Sjedalice za bicikl kao da su pozlacene.Odustala sam jer sam ja jedna a oni su stigli jedno za drugim,ali sada sam u fazi da stalno negdje idemo biciklima.
    Sada je to mnogo lakse imaju 4,5 i 6 godina.U nedelju smo napravili test voznju,od Trna do Starčevice,trajalo je to oko 2h sa pauzama da se popije malo vode,pogleda zalazak sunca iznad Petricevca,upita zasto je ova trava,čitaj pšenica kod poljoprivredne skole tako zuta i gusta i sigurno ima zmija,ali je bilo jako zabavno .
    Mnogi su mi rekli da nisam normalna da je to 12 km,ali ja mislim da je to sasvim ok,i da nista vise nisu ulozili napora nego kad djete u ovoj dobi das na neki sport.
    Biciklizam je savrsen sport.

    Jedina mana su biciklisticke staze ali to je tema za neku drugu pricu.A mi bi mogli na neko biciklisticko druženje.Pozdrav

    • 6 July 2013 at 7:44 am

      S obzirom na to koliko su Vaša djeca, u to vrijeme vjerujem da su sjedalice bile pozlaćene. Ja sam konkretno svoju više nego dobru sjedalicu platila 100KM, otprilike mjesečno gorivo i parking, ako ne i jeftinije. 12 km za djecu nije ništa. 🙂 znam po svom čedovištu od godinu i po, ja crknem trčeći za njim a on ne pokazuje znake umora. Ljudi će štošta reći da se ne bi makli iz svoje poznate udobnosti i naučenosti. Druženje ćemo morati organizovati, čak ste mi dali super ideju 🙂 I da, biciklizam jeste savršen sport.

  2. 6 July 2013 at 12:33 pm

    U Holandiji,gdje zivim,sve je ovo vec odavno u upotrebi:prikolica ze djecu pozadi bicikla,razne sjedalice ,pa se tako cesto moze vidjeti da zena na biciklu vozi dvoje,troje,pa cak i cetvero djece-sto u priklici sto ispred ili iza sebe.Inace je bicikl ovdje drugo prevozna sredstvo,i stari i mladi i veliki i mali su na biciklima.Pozz

    • 6 July 2013 at 12:46 pm

      Eh, Holandija, obećana zemlja 🙂

  3. Ivana
    20 August 2013 at 8:57 am

    ja također proživljavam krizu prije sam obožavala voziti bicikl no u zadnje vrijeme jednostavno sam zapodstavila biciklizam kao sport i kad ovako naletim na dobar članak odmah mi dođe da se bicikli angažiraju i odvoze koji krug 🙂
    lijep pozdrav!

    • 20 August 2013 at 9:33 am

      Kriza nam je normalno stanje 🙂 uskoro ćeš nastaviti samo ne posustaj 🙂

  4. 2 September 2015 at 4:10 pm

    Meni je ovo super super ideja, ali se nekako plasim. Sta ako padnem ne daj Boze? Ipak je to 10 kg pozadi. Sta kaze ekspert?

  5. 2 September 2015 at 4:37 pm

    Nema potrebe da se plašite. Teret koji se nalazi pozadi nema praktično nikakvog uticaja na ravnotežu na biciklu. Isprobajte sa nekim neživim teretom, pa ćete to i sami osetiti.

  6. 3 September 2015 at 3:34 pm

    Mnogo mi se dopadaju ove sedalice za bicikl, a prikolica mi deluje neverovatno udobno, čak toliko da bih se i ja rado u njoj provozala 🙂 Za mene je bicikl zakon. Iako sam dva puta imala tu zlu sreću da mi ga ukradu, ja od bicikla nikada ne odustaje, nabavila sam treći 🙂
    Pre deset godina, kada su moja deca bila mala nisam ih vozila na biciklu. Pre svega zato što smo tada uglavnom sve obavljali pešice, a onda i zato što je razlika u godinama mala, pa sam se plašila da ih obojicu istovremeno vozim. U to vreme, čini mi se da su bile samo one sedalice koje se kače napred. Ne sećam se da je tada bilo u ponudi kod nas nešto slično ovim sedalicama sa visokim naslonom. Ako ih je i bilo, sigurna sam da je bilo neverovatno skupo za naše uslove. Bilo bi veoma neodgovorno od mene da sam jedno dete vozila u sedalici napred, a drugo dete pozadi na jastuku… Moja deca odavno već samostalno voze bicikl, i što mi je veoma drago, uživaju u svakoj vožnji.
    Sada često po gradu viđam majke koje u takvim visokim sedalicama voze svoju decu. Upravo je to i bio razlog zbog koga smo pre nekoliko godina moj brat i ja sestri kupili za rođendan bicikl sa sedalicom pozadi za njenu ćerkicu. To joj je bio najlepši poklon ikada, mala je uživala u svakoj vožnji i svaki put vikala “Mama, vetar mi je u kosi!” Svima bih rado preporučila da voze svoju decu na biciklu, bilo u sedalici ili u prikolici. Nema većeg užitka nego voziti se u prirodi sa decom…

  7. Marina
    19 August 2016 at 2:36 pm

    Ajme svaka čast zaista…mi živimo u Rijeci i ovdje je promet katastrofa, a za bicikliste se ima nula tolerancije, staze ne postoje….ne vozim auto ali laički vozim bicikl i mislim da ću preći na e-bicikl jer ovo svađanje svakog dana po prometnicama uistinu nema smisla, samo se trebam raspitati isplati li se…
    vama skidam kapu jer zaista je lijepo učiti djecu na biciklizam od malih nogu samo osluškujte je li to ono što oni zaista žele ili su to samo vaše želje…

    LP