Dara’s log stardate 14072013

 DO BABE BICIKLOM

Ako ste roditelj, a naročito roditeljka, jednostavne stvari u kojima ste uživali odjednom postaju jako složene. Ako ste neko ko nije spreman uložiti malo veći trud u organizaciju dana, ode mast u propast. Odjednom se bavljenje hobijem smanji na nekoliko sati mjesečno i potpuno izgubi. Slično se dešava i sa drugim stvarima koje su vas usrećivale p.b. (prije bebe). Postanete aparat za obaveze. Da bih izbjegla aparatizaciju, odlučila sam da plovim sopstvenim svemirom. Evo šta  se dešava dalje na Voyageru:

S obzirom da je 7. dan u nedelji, odlučili smo ići u prapostojbinu. Borg, Broj Jedan i ja. Dogovor je sledeći: ja ću ići Bianchi-jem (space shuttle) a Borg i Br. Jedan, primitivnim vozilom. Iz tog razloga, krenula sam ranije dobropoznatim i na prvi pogled, sjetite se samo prethodnog log-a, odličnim biciklističkim stazama… Picture 001

…koje kao što sam navikla u civilizaciji Bendžolajaca ubrzo prerastu u nešto drugo ili se čak potpuno dezintegrišu.

Picture 002
Poznavajući teren, nastavila sam dalje, dokumentujući svoj put. Tako sam prošla srcem i najvažnijim gradom RS kvadranta (nije to grad Bendžolajaca), gradićem  po imenu Lakhtt-ashi.
Picture 003

Poznat je po čudnoj vrsti humanoida koji su prepoznatljivi po dobrim radnim mjestima jer imaju gen NSD. Nauka još nije našla objašnjenje za ovakav genetski materijal i korelaciju sa radnim mjestom.

Dalji put mi je nudio nova prostranstva.

Picture 008

Lijepi prizori su se nizali jedni za drugim pa sam mogla da meditiram primjenjujući tehniku Vulkanaca – okrećući pedale. Staze i predjeli su izgledali ovako, možda se još neko odluči na meditaciju kad ih vidi.
Picture 009
Picture 016Picture 013

Picture 020

A pored krajolika nisam mogla  ne primjetiti i umjetničke izraze poput ovog

Picture 028

I kreativno iskorišten stari svemirski brod.

Picture 011

Kako se cesta sužavala

Picture 030

tako se i moja meditacija bližila kraju.

Picture 031

Nakon pređenih sedamdeset kilometara šta drugo osjećati nego zadavoljstvo. Saobraćaj nije bio gust, vrijeme potaman, a muž i dijete su me sustigli prije cilja (čitaj Broj Jedan i Borg). Jedino sam imala situaciju sa jednom vozačicom koja legla na sirenu metar od mene i dobacila mi kroz otvoren prozor :

Ti imaš pomračenje mozga! Jesi ti to biciklom?!

Bila je to moja mama 🙂

5 Comments

  1. Aleksandra Tadic
    15 July 2013 at 4:13 pm

    Svaka cast,skidam kapu,predpostavljam da je 70 km u oba pravca,jer u jednom pravcu iduci od Bandžaluke preko genetski modifikovane sredine, znaci da si vec u EU.

    • 15 July 2013 at 4:14 pm

      Haha! Nije, nije. U jednom pravcu je a vratila sam se primitivnim vozilom 🙂

  2. 15 July 2013 at 4:23 pm

    Reblogged this on MamaDara and commented:
    Odlomak iz mog biciklističkog dnevnika. Možda će motivisati druge mame da istraju u svojim hobijima 🙂

  3. 17 July 2013 at 3:50 pm

    Svaka čast. I na podvigu, i na opisu!
    Pozdrav! 🙂

    • 17 July 2013 at 4:04 pm

      Hvala, hvala! 🙂 p.b.*prije bebe je to bilo svaki vikend a sad spada u kategoriju podviga…