Dara’s log 27072013

Srnetica – grad duhova ili uspavana ljepotica

Prvi put ću napisati ovako nešto. Ovo je mini- putopis i “predčlanak” biciklističkom članku koji će uslijediti kasnije. Dio rute koju smo vozili išla je putem uskotračne pruge Mlinište-Srnetica-Šipovo. Naša etapa je išla od Mliništa do Drinića ali o tom ću dok se skupe i srede sve fotografije i utisci. Fotografije koje ćete ovdje vidjeti pronašla sam na Internetu. Nadam se da mi niko neće zamjeriti jer ih koristim da pokažem kako živimo u prelijepoj zemlji punoj čuda i uspavanih ljepotica koje samo čekaju da ih neko probudi i otme od zaborava.

 Željezničko raskršće

Čuvena pruga, za koju mnogi danas nisu  čuli, je išla preko Klekovače i Bobije.  Kako je to uvijek bivalo kad se napravi put ili pruga, i ova je oživjela taj kraj, tačnije Krajinu. Sagrađena je1902. godine zahvaljujući bavarskom industrijalcu Otu fon Štambajzu i radnoj snazi lokalnog stanovništva. Često je poistovjećivana sa “Ćirom” koji je tad vozio prugama, uglavnom Vojvodine, koje su bile širine  66 cm dok je ova pruga bila čak 12 cm šira.

Štambajz je 1892. potpisao ugovor sa tadašnjim austrougarskim namjesnikom za Bosnu, Benjaminom Kalajem o dvadesetogodišnjoj koncesiji na eksploataciju šumskog bogatstva u predjelu između Jajca, Drvara i Dobrljina (Prijedor). Pruga koja je nakon toga nastala na potezu Mlinište-Srnetica-Šipovo je  bila predviđena kao teretna, bez plana da prevozi putnike. Međutim, vremenom su uvedeni i putnički vagoni.

Srnetica 1958. godina

Nakon uspostavljanja putničke komunikacije, Srnetica počinje da dobija izgled pravog grada u ondašnje vrijeme. Imala je školu, ambulantu, čak i kino-salu (navodno, jedna od prvih kino-sala u BiH) pa čak i vodovod.

Prva “dizelka” koja je ušla u Srneticu u januaru 1971. godine

Srnetica ima zanimljiv položaj. Nalazi se na visini od oko 1000 metara nadmorske visine i udaljena je  107km od Jajca, Prijedora i Strmice pa je predstavljala važno i najviše željezničko raskršće.

Vozovi su kroz Srneticu prolazili svakih pola sata. Plata se djelila svake prve subote u mjesecu. Odisala je životom ali i redom i disciplinom. Kako piše na zvaničnom sajtu Drinića (koji sam gore već okačila), to je bilo uglavnom zbog radnika koji su poticali iz Slovenije I Hrvatske i onima koji su radili u Njemačkoj i Švicarskoj gdje je discplina bila na visokoj cijeni. Iz Srnetice se vozom moglo stići do Beograda, Zagreba, Sarajeva, Ljubljane…Dnevna štampa je dolazila svaki dan.

Srnetica u srcu Klekovače je znala i pratila šta se dešava širom države.  Danas to izgleda nevjerovatno. Nekad je tamo živjelo više od 3000 stanovnika a danas je avetinjska varoš. Na popisu stanovništva iz 1991. ukupno stanovnika koji su živjeli u Srnetici je bilo – 1. Jedan jedini stanovnik je bio, a šta drugo nego željezničar koji je ostao da živi kao pustinjak sve dok nije stradao u zadnjem ratu 1995. godine.

Lokomotiva koja je ispratila sve ostale. Zadnja je napustila Srneticu 1973. godine.

Srnetica je počela da se gasi uvođenjem pruga normalnog kolosjeka. Tada su počele da se ukidaju uskotračne pruge u BiH. Pruga je ukidana dio po dio a zadnji dio je ukinut 1. avgusta 1978. godine.

Nova  Šarganska osmica ili samo obećanje?

Zadnjih godina se pričalo o Srnetici pa prestalo. Postoje planovi da se pruga obnovi, da kraj ponovo oživi u turističkom smislu. Pričalo se i pričalo pa stalo. Milioni su potrebni da se ponovo pruga izgradi i naprave prateći objekti. Tako bar kažu. Do tada, za manje od 10 eura koliko vam treba za gorivo do startne tačke i za nešto “u kljun”, možete se provozati biciklom, predivnom stazom kroz šumu dugu 60ak  kilometara i uživati u mirisima i zvukovima koji vode do Srnetice koje više nema.