Dara na aparatu

All you fascists bound to lose

Ide danas Dara s posla i to na biciklu, city bicklu. Ispred nje idu starija žena i dječak od svojih nezrelih 13-14 godina. Krenula Dara da ih zaobiđe lagano sa lijeve strane, sretna što je 15:05, kad poče drama – Dječak  povuče ženu k sebi da je Dara ne zgazi jer se kretala brzinom od 7 km/h i zaobilazila ih na nedozvoljenoj blizini od 0,5m. Uz opušten, 15:05 osmijeh, Dara im reče da se ne boje, da ih nije mogla udariti.

Dječak ju je gledao velikim plavim očima, šokiran time što Dara priča, a žena na to reče:”Kako da se ne bojim kad ste me zamalo udarili.”

Dara još nije shvatila da se nalazi u Procesu, pa reče: “Gospođo, nisam Vas mogla udariti jer sam vas vidjela i počela zaobilaziti.”

Žena već okuražena Darinom drskim osmjehim i iritantnim glasom  ispuca: “Kako niste!? Vi ste na aparatu a ja idem pješke!”

Dara shvati da je đavo odnio šalu pa pokuša objasniti u nekoliko rečenica, sa 14:50 osmjehom, da se ta priča ne bi ni odvijala da je dječak nije uplašio i povukao u stranu. Džaba. Proces je počeo.

Dara je čula razne riječi: da nema kulturu vozača, da ne poštuje starije…

Pošto je bilo 15:10, Dara je shvatila da neke bitke ne vrijedi voditi i lagano je otklizila na svom aparatu, ostavljajući ženu da se oparavlja od smrtne opasnosti koju je upravo izbjegla.

1 Comment

  1. 8 February 2012 at 12:15 pm

    odlično 🙂