Boravak na otvorenom i neophodni vitamini za jačanje organizma

Autor:CaraDara

Znate one ljude što vjeruju da je potrebno djecu tjerati što više vani i pustiti ih da padaju i prljaju se? One što vam dosađuju i govore da ne treba djeci kupovati skupu odjeću jer ćete onda htjeli – ne htjeli tu odjeću da pazite i dosađujete djeci da se ne prljaju? Znam ih i ja. Živim sa jednom takvom i gledam je u ogledalu (Eh, da…).

Muž mi prvi kaže da sam naporna i dosadna i potpuno ga razumijem.  Znamo se često i pokačiti oko toga koliko Bebo da bude u kući kad je šmrcav i prehlađen.
Ta kačenja su postala sve rijeđa jer sam, rekoh već, naporna, a on čovjek pametan, pa popusti 🙂

  Tu svoju upornost i napornost mogu da zahvalim svojoj mami koja je meni nekad isto tako bila naporna. Nije mi dozvoljavala a nije imala ni vremena, da se nešto prekamičem i odležavam danima dječije bolesti. Prehlade nisu bile nešto na šta se obraćala pažnja. Uglavnom su bile smetnja za igranje.

 

Tu svoju (u)(na)pornost sam i ovdje prenijela pa sam vas pozvala da dijelite statuse i fotografije sa hashtagom #igrajsevani sa ciljem da čedovišta što više borave u prirodnom okruženju, na otvorenom. Dobro njima, a i nama.

 

Mislim da nema potrebe da vam ovdje stavljam napomene kao na proizvodima u Americi  –  ne sušite kosu fenom dok ste u kadi punoj vode i slično. Naravno da svi procjenjujemo i radimo ono što je najbolje za dijete. Temperatura i iscrpljenost…o, ne, evo počeh, baš kao u amerikama.
Reći ću samo, djeca nisu od šećera i puno su jača nego što mi mislimo, a boravak na otvorenom u (skoro) svim vremenskim prilikama im može samo koristiti.
Kako to znam? Vrlo dobro se sjećam svog igranja i na minusu i na kiši. Eto kako. 🙂

 

Najveći odziv je bio na fejsubuku koji iz nekog razloga hashtagove povremeno pokazuje kako treba, a povremeno ne prikazuje uopšte pa mogu samo da ih upratim slučajno. Zato sam odlučila da statuse i fotografije  povremeno sakupim u svojim tekstovima, a fotografije ću dijeliti i pojedinačno, na blogu (vidite gore, desno mjesto predviđeno za njih).

Nadam se da će vas ove fotke inspirisati da se i sami izvučete iz kauča, a djecu iz kuće. Provjereno smanjuje stres i povećava količinu porodičnog smjeha, glavnog vitamina za jačanje organizma. 😀

P.S. Ovo su fotografije i statusi koje sam uspjela da upratim.  Možete ih slobodno postovati i na moju fejsbuk stranicu
Napomena: Neke fotografije nisam stavila jer privatnost nije podešena na “javno”.

12 Comments

  1. Danijela The UMGF
    5 January 2015 at 1:57 pm

    Nema nase fotke u barici…moracemo opet da se igramo vani. 🙂 Ali mi bas nismo smjeli vani zadnjih dana – jer bila upala pluća….

    • 5 January 2015 at 2:13 pm

      Ne bi se vidjela 🙂 Privatnost nije na “public” namještena.

  2. Danijela The UMGF
    5 January 2015 at 1:57 pm

    Nema nase fotke u barici…moracemo opet da se igramo vani. 🙂 Ali mi bas nismo smjeli vani zadnjih dana – jer bila upala pluća….

  3. 5 January 2015 at 8:18 pm

    Neverovatno jasne slike s obzirom da su pravljene u toku vožnje biciklom. 🙂

    • 6 January 2015 at 1:33 pm

      Hahaha! 🙂

  4. 6 January 2015 at 12:04 am

    Super je ideja ovaj tag,a naravno da djeca treba da budu sto vise vani,ali ja se sebe bas ne sjecam do nekih 5 godina,pa ni ne znam koliko sam boravila vani 😀 ali od 5 pa na dalje znam da sam u kucu ulazila da jedem(na brzaka) i da bih prespavala :),bilo je to divnoo

  5. 6 January 2015 at 1:35 pm

    Cyberbosanka je kod nas počela sa HT #hodajsamnom pa sam onda to iskoristila za našu ciljnu grupu 🙂 A ja se sjećam da sam jedva hodala u đedovim gumenim čizmama po šumi da bih mogla gacati po potoku i ostala čudesa. To je isto taj neki period o 5 godina. Ista priča.

  6. maya
    9 January 2015 at 9:10 pm

    I mi smo stalno vani, prve rečenice tvog posta me doslovno opisuju. Moja djeca su već starija, izlaze sami pred zgradu i po kvartu, kazem im da dođu na ručak i kad padne mrak (ako neće igrati žmire). Kazu da treba skloniti djecu sa ulice, a ja kazem da ih treba skloniti od računara, spasiti od “tabletomanije”. Lopte, modrice, ogrebotine, prašnjava lica i mokre guze poslije grudvanja-to je djetinjstvo.

    • 12 January 2015 at 10:17 am

      Drago mi je da to čujem. Dok ima takvih mama, dobro je. Neko napisa neki dan: “Ne mogu ove mame što djeci govore nemoj u snijeg, prehladćeš se. Pa pusti mu snijeg preko tableta, nek’ se grudva.” 🙂

  7. Rebeka
    12 January 2015 at 1:28 am

    Pa eto ko moze da se pohvali da je vodio bebu na -16 C- 19C do supermarketa.
    U kolima naravno ali od kola do supermarketa smo udisali svjezi vazduh.
    Sta da vam kazem u Bosni zima je prilicno umjerena, mozda samo po planinama zna biti ektremna.

    • 12 January 2015 at 10:19 am

      Svaka čast. A što se tiče zime u Bosni, načisto je šiznula. Prekjuče je bilo sunčano sa oko 15ak stepeni, sinoć je zapadao snijeg i sve je poledilo. Oko Nove godine i ovdje je bilo -18.

  8. Klasična Štreberka
    12 January 2015 at 3:46 pm

    Mi smo često napolju, ali ja i fotoaparat nismo baš najbolji drugari. Zaboravim, a često je i baterija na izdisaju.