Bombonjere i te stvari

Juče se desila tuga. Iznenada i pokvareno, kad se najmanje nadaš. Mada, ko se još tugi nada? Ščepala me na minut kao da je htjela da je pokaže da je stalno tu i da se džaba trsim. Samo je htjela da pokaže da smo svi kratkog vijeka. Rekla je da niko nije vječan. Još je rekla da džaba zovem i da me niko neće čuti, pogotovo ne onaj koga zovem. Bila je veća od trenutka kad sam ispraćala osobu koju mi je nedostajala. Bila je neumoljiva.Toliko je jaka bila da je mogla samo kratko da traje. Kao prelom.

…a samo sam se pokušala sjetiti kako se zove bend.

Mrzim kad naiđem na praline sa voćnim punjenjem.

Got some

1 Comment

  1. 28 July 2011 at 7:07 am

    Ah, te praline.