Biti jak – mit u koji najlakše povjerujemo

Motivacione poruke i tekstovi danas su postali nezaobilazni dio internet ponude. Kvalifikovani i nekvalifikovani, rođeni i školovani motivatori ne štede energiju kako bi stekli nove sljedbenike svog vjerovanja.

I to je ok.

To se radilo oduvijek samo nam novi mediji daju utisak da je to izraženije nego ikad. Danas online, a nekad po podrumima, kafanama i kućama – kružoci su uvijek postojali, širili se ili propadali.

Danas se broje lajkovima i komentarima, nekada djelovanjem i akcijom. Trendovi se mijenjaju s vremenom, nekad su političke ideje bile ono što su nosili ljude na krilima, a danas su to uglavnom kovači sreće i pronalazioci sebe. Valjda to tako ide.

Šta nedostaje, to se najviše i traži.

Da se zadržim na vremenskoj liniji koju (valjda) najbolje poznajem, sopstvenoj, čini mi se da jedan trend nikako ne gubi na popularnosti – biti jak. Bez obzira na kulturu, društveni poredak, stanje svijesti – jaki su uvijek postojali i bili na cijeni. Svaka porodica ima nekog jakog i nekog koga zove kad je frka i kad treba rame za plakanje.

Biti jak u teškim situacijama obično znači ne pokazivati emocije. Biti jak je rezervisan najčešće za muškarca. Jake žene tek imaju poseban status u svom okruženju i njihova jakost vrijedi više.

Svi oni kamenog lica ili sa (o)smijehom prolaze kroz one situacije u kojima se oni manje jaki, tj. slabi lome, pucaju, plaču, piju tablete, vape za pomoći, paniče.

Duboko vjerujem da je ok, čak i godi kad ti neko kaže “ti si jak(a)”. Lijepo je čuti da u tuđim očima izgledamo kao neko ko ulijeva sigurnost.

Problem je kad cijela porodica, psiholog, psihijatar, psihoterapeut – stručna osoba od povjerenja, svali teret snage na nekog ko sjedi ispred njega.

A nije lako odbiti taj netraženi poklon snage. Najčešće se on prigrli, pa kroz život idemo jaki.

Biti jak je obaveza. Obaveza da ne pokazuješ koliko ti je teško i da ne tražiš pomoć. Biti jak ne daje prostora suzama, dijeljenju intime sa bližnjima, ne dozvoljava da pokleknete. Jer jaki to jednostavno ne rade.

Jake može da boli glava, stomak, da im “radi” štitna, da dobiju šećer. Jaki mogu da puše dvije kutije na dan.

Na jake svi računaju. To što imaju neku fizičku boljku, to je, eto, nešto na šta ne može niko uticati. To nipošto nije fizička manifestacija, da ne kažem somatizacija. To je umor. To je stres. To je posao. To su obaveze a najčešće genetika.

Jaki moraju da imaju hroničnu bolest da bi imali mali lufta i odmora.

Jer na koga oni da se oslone? Na sebe? Dosadi to. Dođe do zamora materijala. Ljudi smo, nismo ostrva. Nekad nam treba neko drugi da nas sasluša, zagrli, bude potpora. Sve ima svoj rok trajanja. Ne može se biti jak uvijek i stalno.

Budite obazrivi sa onima koji imaju etiketu “jakih”u porodici. Ne vjerujte baš svemu što se servira.

Za pomažuće profesije računam da ovo ne treba naglašavati. Oni bi prvi trebali  znati da jaki ne postoje. Postoje samo obični ljudi.

 

8 Comments

  1. 13 October 2015 at 10:37 am

    Baš tako – biti jak je obaveza. Kada te snađu neke teške, bolne stvari, potrebno je biti slab. Dobro je biti slab, priznati da te boli, da ti treba zagrljaj, uteha, isplakati se i biti tužan. Samo tako možemo prebroditi neke gubitke, neke teškoće. Biti ponekad slab znači biti ok sa samim sobom.

  2. T
    13 October 2015 at 12:36 pm

    Obično te čitam, ali ne komentarišem. A sad umjesto komentara, mogu samo da poželim da te zagrlim! Lijep osvrt

    • 14 October 2015 at 8:28 am

      🙂 lijep komentar 🙂

  3. 21 October 2015 at 12:40 pm

    Obicno oni koji deluju jako nisu najjaci. Uvek su me znali iznenaditi oni cutljivi koji se javljaju samo kad im se uputi pitanje. Svi imamo neku muku, samo se drugacije sa njom nosimo. 🙂 Pozdrav!

  4. 27 September 2016 at 8:38 am

    Biti jak najčešće znači biti potpuno sam u najtežim trenucima. Jer, “Ti si jak, ne trebam ti ja”.

    Biti jak je teško breme napunjeno tvojim problemima koji su zatrpano tuđim problemima i ne stižu na red da ih rešiš.

    I zato na kraju dijabetes, pritisak, apnea,…

    Tnx za tekst.

    • 27 September 2016 at 5:39 pm

      Baš tako. Hvala za komentar 🙂

  5. 5 October 2016 at 10:19 am

    Sjajan, sjajan tekst!

    • 11 October 2016 at 8:06 am

      Hvala 🙂