Biciklizam i feminizam – može li gore?

Autor: CaraDara

Nedavno je Bebo izjavio:

„Tata, kad porastem, želim da budem biciklista, kao one čike što ti i mama gledate na televizoru.“

Zamislite još kako ova rečenica zvuči tepajući, a uz to poznavajući moju ljubav prema biciklu uopšte, odmah je jasno da sam se prosula na ovu rečenicu…na par sekundi.

 Čike? A gdje su tete?!

Čak i dijete vidi da u biciklizmu dominiraju muškarci. Ta činjenica i ne mora nužno biti loša iako u biciklizmu nećeš naći muško koje dobro izgleda. 🙂 Likra i jako mala masa nisu najbolji drugovi izgledu muškarca. Ali dobro, površnost ostavljam za neku drugu priliku. Nije to tema.

Zašto su me čike i tete u biciklizmu zaintrigirale?

Krenimo redom, za početak od 19. vijeka.

Tokom 1890ih godina biciklizam je doživljavao pravi procvat u Sjedinjenim Američkim Državama. „Točak“ ( wheels, na engleskom, množina, tj. točkovi, dok je kod nas nekad, bicikl nazivan točkom) je postao jako popularan. Možda će vam biti interesantan podatak da je 1897. godine samo u SAD-u prodano 2 miliona bicikala! Jasno je o kakvoj se pomami radilo, jer je u to vrijeme na 30 stanovnika dolazio jedan bicikl što nije mala stvar. (više možete pročitati ovdje)

U početku, ženama uopšte nije bilo lako da voze bicikl. Ne zato što su žene, NIKOM nije bilo lako da se popne na tadašnji bicikl. „Ordinary“, zvaćemo ga Obični, bicikl je na brzini dobijao uvećanjem prečnika prednjeg točka. Drugim riječima, što veći prednji točak, to brži bicikl. Znate na šta je to ličilo.

Ordinary_bicycle01
Izvor: wikipedia

Imala sam priliku da vidim takvu šklopociju i prijatelj koji je u zavidnoj kondiciji, spretan i pomalo lud, jedva se popeo na taj bickl. Upravljanje je priča za sebe.

Uvođenjem „Safety“ modela na tržite, namjenjenog ženama i starijim osobama, priča je dobila drugi tok. „Safety“, nazovimo ga Bezbjedni, nije imao tehničke nepogodnosti jer je bezbjednost koju Obični nije imao, omogućena izjednačavanjem veličine točkova zahvaljujući uvođenju lanca za bicikl. Lanac je bio inovacija koja je omogućavala prenos brzine na prednji točak pomoću pedala, tako da ogromni prednji točak više nije bio potreban. (Ovdje možete naći još podataka)

Izvor:StuffMumNeverToldYouBlog
Izvor:StuffMumNeverToldYouBlog

Kakve sve ovo ima veze sa ženama?

Ironično je da je bezbjedni model uveden kao opcija za žene i nemoćne, da bi potom zbog svoje praktičnosti potpuno prevladao. Žene su sad bez izlaganja akrobacijama mogle da voze bicikl.

Vožnja bicikla im je prvo promjenila odjeću, a onda način razmišljanja. Žene su zahvaljujući biciklu skinule steznjake, teške suknje u slojevima i zamjenile ih praktičnim hlačama. Možda je bilo i obrnuto. To nikad nećemo znati. Bitno je da su žene prvi put, zahvaljujući biciklu izašle iz svojih dvorišta i ulica da bi se našle sa drugim ženama. Prvi put su se mogle kretati samostalno, prilično brzo i zahvaljajući sopstvenoj snazi.

Izvor:xroads.virgina.edu
Izvor:xroads.virgina.edu

„Nova žena“ (the New woman) je bio izraz za žene koje su se „odale biciklizmu“. Pogrdan, a šta drugo. Nove žene su mijenjale i stav i ponašanje prema svakodnevnom životu želeći da dobiju svoje pravo glasa.

„Mislim da je bicikl emancipovao žene više nego išta na svijetu, dajući im osjećaj slobode i samopouzdanja.“ Susan B. Anthony.

(Susan se nalazila na čelu Nacionalnog udruženja za žensko pravo glasa osnovanog 1869. godine.)

Bicikl je ženama, u vrijeme prvih sufražetknja postao lično i političko oruđe, zvučalo to nama sada nevjerovatno ili ne. (Ako vas zanima još, pogledajte i ovaj tekst.)

Da to nije bilo puko presvlačenje i da se na vožnju bicikla od strane žena nije gledalo blagonaklono, govori reakcija produžene ruke rigidnih sistema – medicine.

Žene su se pokušavale odvratiti od đavolje rabote, uništavanja ljupkosti i uopšte „muškog posla“ prostim zastrašivanjem.

Bile su upozoravane da će dobiti, odnosno da imaju, „biciklističko lice“.
Biciklističko lice je „zajapureno, a nekad i blijedo lice, u grču, sa izrazom zabrinutosti, sa podočnjacima i isturenom vilicom“. Ono nastaje zbog stalnog opreza pri održavanju ravnoteže na biciklu, kao i fizičkog napora.

Ženama je bicikl u to vrijeme značio i nepolodnost jer se prilikom vožnje „tresla materica“ što nikako nije bilo dobro za plodnost žene.

Ni biciklističko lice niti briga za neplodnost prije 150 godina nisu mogle odvratiti žene od njihovog puta ka promjeni, ličnoj i političkoj istovremeno, zahvaljujući, evo prsti mi drhte – Njegovom Visočanstvu Biciklu.

Dodatak: i danas  u većini država izrazito manji broj žena vozi bicikl, bilo da su u pitanju profesionalne, rekreativne ili svakodnevne vožnje. U nekom sledećih tekstova ću pisati zašto je to tako. Do tad ću Bebu da naučim da i tete voze bicikl.

Mama je teta, zar ne?

Foto:Siniša Plavšić
Foto:Siniša Plavšić

_______________________________________

Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria

 

9 Comments

  1. 15 May 2015 at 1:11 pm

    Sjajno! Živeo bicikl! On je kriv za sve…
    I srećan nam dan “Na posao biciklom”!
    Nit imam “biciklističko lice” nit sam “neplodna”…nešto nije u redu s mojim biciklom…?!

    • 15 May 2015 at 1:15 pm

      Pa ti uopšte ne voziš bicikl! 😀 Sretan nam!

  2. 15 May 2015 at 2:33 pm

    Treba da vidis mene kako ja vozim bic. Zapravo, hajde dobro ja i vozim kad uhvatim pravac, al’ kad krecem to ziva propast. Znas ono sjednem, namjestim pedale, pa se odgurnem, malo sveram i tek onda krenem. (Mada radim na tome. Svaki dan napredujem u svakom pogledu 🙂
    Bez obzira, to me ne sprijecava da predjem grad uzduz i poprijeko na bicu.
    Zivjele tete koje zive ludo i brzo! 🙂

    • 16 May 2015 at 7:25 pm

      Ako ništa, imaš jedinstven stil 🙂 Samo naprijed!

  3. 15 May 2015 at 2:57 pm

    U mom rodnom Somboru od momenta kad stasaš za bicikli, a to je 4-5, ceo grad je tvoj. Grad je izšpartan biciklističkim stazama, o zelenilu da nepričam. Pa kad zazdiš, posebno, prvi put bez ruku niz kilometarski bulevar, čini ti se da prosto letiš kroz nepregledni zeleni park. Nisam nikad primetila u detinjstvu da više muškaraca vozi bicikli od žena. Mada sasvim je drugačije kad koristiš bicikli kao osnovno prevozno sredstvo po gradu i rekreativna vožnja npr. ovde na Adi. Celo detinjstvo sam provela na biciklu i žao mi je što ovde u BG sad samo ponekad provozamo koji krug vikendom. To nije to.

    • 18 May 2015 at 12:40 am

      Ima nešto u toj Vojvodini i ravnici! Nadam se da ćete popraviti prosjek pređenih kilometara.

  4. 16 May 2015 at 9:52 am

    A niko nije upozoravao da ces od voznje bicikla imati super batak i list? 🙂

    Divan tekst, uzivala sam u svakoj novoj informaciji. Bicikl je kriv za sve!

    • 18 May 2015 at 12:38 am

      Niko! 😀 Drago mi je, hvala.

  5. 18 May 2015 at 12:18 pm

    Nemam pojma koji je razlog što je manje žena na biciklu (mislim, mogu da pretpostavim) ali znam kako se ova žena oseća kada joj neki specimen muškog roda u automobilu, onako svesrdno, prstom pokaže gde joj je mesto.
    Tako ja pre neki dan dobih na semaforu “kuš sa ulice, da te ne bih srušio”. Od mene je on dobio pregršt komplimenata (kao i predlog da se obrati muškarcu, iza mene, ako ima i dalje neki problem)