Bicikl – sredstvo i način da napokon postanemo dio afirmativne statistike

Broj auta u Republici Srpskoj premašio prosjek svjetskih metropola” nije vijest kojom se zemlja u tranziciji i višegodišnjoj krizi treba  ponositi. Naprotiv. Kako kod nas nije ništa logično i sve se prepušta entropiji, tako se i na ovaj problem, jer to realno jeste problem, konkretno u Banjaluci “rješava” planiranjem novih parkinga umjesto podsticanjem građana da koriste alternativne načina prevoza. Ako ne razumijete o čemu govorim, to vam je isti onaj sistem koji zabranjuje šetanje pasa po parkovima, umjesto da se njihovi vlasnici podstiču da na korektan način šetaju svoje ljubimce i čisteći za njima. “Rješavanje” se onda  svodi na neko ulaganje da se pokaže dobra volja. U ovom slučaju, gradnjom poligona za pse, prostora na livadi ograđenog žicom bez trunke hlade sa nekoliko cijevi i rampi preko kojih psi treba da trče a vlasnici da ćute i ne žale se jer eto, grad im je obezbjedio park za pse. To je taj princip. Ali šta ja znam, ja sam ovdje biciklom.

Ovo je tekst koji će vam na drugačiji način približiti filozofiju korištenja bicikla. Ne znam da li ćete zbog njega kupiti novi bicikl ili “pimpovati” neki zaboravljeni u ćošku garaže ili možda ništa, ali biću sretna i ako samo pročitate tekst do kraja jer se svaka promjena zahtjeva vrijeme. Ova ideja dolazi iz Danske, zemlje koja funkcioniše na osnovu sprovođenja dobrih ideja u djelo i to najčešće “odozdo”, iz lokalne zajednice. Evo jednog predivnog primjera.

Cycling Without Age

Prave stvari ne poznaju granice, ni starosne ni državne. Cycling Without Age je jedna od takvih pravih stvari. Nastala je u Kopenhagenu i sad se širi i u drugim državama.

Prije nego što kažete da kod nas ideja “Vožnje bicikla bez obzira na godine”,  postoji  odavno i da starci koji kotrljaju na svojim šklopocijama  (rizično) uključeni u saobraćaj postoje u svakom gradu, čujte o čemu se radi.

Šta je Cycling Without Age?

CWA je nepolitičko i neprofitno udruženje sa sjedištem u Kopenhagenu koje je od 16.januara počelo sa praksom davanja Royality Free licence. Licenca se daje u trajanju od godinu dana i predstavlja vrstu ugovora između udruženja (CWA) i bilo koga (pojedinca ili organizacije) koja želi da bude dio ovog pokreta.

Sam proces dobijanja licence je dosta jednostavan ako znate engleski jezik.

Više o tom procesu možete pročitati ovdje.

Do sad vam je jasno da ova ideja objedinjuje vožnju bicikla i stara lica, samo je pitanje načina i svrhe.

Svrha?

Ideja cijele ove priče je

zajedničko stvaranje svijeta u kojem aktivno i odgovorno učestvovanje u zajednici čini stara lica sretnim građanima tako što će im stvoriti priliku i dati šansu da ostanu aktivni dio društva i lokalne zajednice.

To je vizija u Danskoj i drugim razvijenim državama. Kod nas bi to značilo, omogućiti starima da vide ljude, odigraju partiju šaha, odu do tržnice ili do Vrbasa.

Kako? Pa biciklom. 🙂

2014-09-13-16.42.41

Cijela ideja se vrti oko toga da volonterski nekom dedi ili baki uljepšate i olakšate život. Jedina caka je što vam za tako nešto treba teretni, tzv. cargo bicikl.

S obzirom da mi (nažalost) nismo biciklistička nacija i da nemamo potrebnu infrastrukturu, ovakvi poduhvati uveliko djeluju kao naučna fantastika. Pogotovo što se radi o skupim biciklima.

Nekom naučna fantastika a nekom izazov. Ne zaboravite da je i skup bicikl bar duplo jeftiniji od najjeftinijeg auta.

Danci ne bi bili Danci da nisu mislili na sve. Prije nego što se opredjelimo kako ćemo posmatrati ovu ideju, da vidimo kojih principa se potrebno pridržavati.

Velikodušnost

Velikodušnost i ljubaznost koja se već vidi u želji da izvezete jedno ili dvoje starih na vožnju biciklom. Usluga se ne naplaćuje, a jedina korist je sreća i zadovoljstvo. 😀

Licenca koju dobijate kad se obratite CWA vas obavezuje da uključite i druge ljude koji bi željeli da podrže ovaj pokret.

Lagan tempo

Sporost (slowness) bi možda bila shvaćena pogrešno i u negativnom kontekstu. Zato sam napisala lagan tempo jer on podrazumjeva laganu vožnju, čija suština nije što brže stići negdje, već uživati u momentu, u samom činu vožnje sa punom svješću o okruženju gdje se nalazite pazeći na druge bicikliste i pješake.

Pripovijedanje

Ovo mi je najdraži princip 🙂 Odrasla sam uz pričanje priča o vremenu koje je prošlo i to je bogatstvo koje je tu samo u datom momentu – dok su živi svjedoci prošlih vremena. Pripovijedanje o prošlim vremenima nije dosadna priča, to je individualna baština koju treba njegovati i čuvati.

Odnosi

Veze i odnosi koji nastaju i razvijaju se između generacija, vozača i putnika, članova porodice poboljšavaju naš kvalitet života. Treba ih graditi i čuvati.

Bez  godina

Život ne završava kad napunite npr 75 godina i u tom je sva njegova ljepota.

Ono što ova organizacija podstiče je partnerstvo sa drugim organizacijama koje podstiče na razne načine. Više o samom partnerstvu i smjernicama o saradnji možete pročitati na ovom linku. Dakle, daleko od toga da je nemoguće.

A mi, u zemlji vječne krize?

Iako Bosna nema dansku  biciklističku infrastrukturu, uvjerena sam da je uz dobro planiranje rute moguće iskoristiti ono što imamo – široke trotoare i moć grupe.

Ono što je sigurno da nikad nećemo riješiti probleme u saobraćaju koliko god parkinga napravili dok se ne okrenemo održivom saobraćaju, u svakom smislu.

10928989_607203869424109_4272985359301507060_n

Cycling Without Age je očigledan primjer šire uopotrebe bicikla a on je samo jedan od mnogih. Već sam pisala sličan tekst o korisnosti održivog načina transporta u vidu odlaska djece u školu biciklom. Tekst Sigurnost djece u saobraćaju je odgovornost svih nas je samo druga strana iste priče. Od bicikla svi imaju korist osim, očigledno, onih kojima je prioritet vozanje u skupim autima i to najčešće sa rotacionim svjetlima uz pratnju. Ono što je sigurno jeste da smo MI ti koji odlučujemo i da jedino mi možemo promijeniti stvari na bolje praveći male korake, svako od sebe.

Biciklizam je novi politički aktivizam.

Probajte. Boljeće vas samo gluteus i kvadricepsi nekoliko dana.

 

 

 

 

 

4 Comments

  1. Ta
    23 March 2015 at 10:25 pm

    Kažu da je država onoliko dobra koliko brine o djeci i starima. Međutim, država to smo svi mi i slažem se je vreme da se aktiviramo. A gluteus uvijek zbog nečeg boli 🙂

  2. Klasična Štreberka
    23 March 2015 at 10:53 pm

    Ja nemam još uvijek bicikl. Nadam se da će ovog proljeća to da se promijeni. Meni je ova ideja i inače sve ideje o činjenju sitnih dobrih dijela koja iziskuju samo trud i vrijeme, a za uzvrat daju samo nemjerljivo dobar osjećaj zbog spoznaje da ste nekom učinili dan ili sat ljepšim – fenomenalna!
    I mislim da će proći mnogo vremena dok naše društvo ne postane humanije, ali od nečeg i od nekog se mora početi.

  3. 24 March 2015 at 10:35 pm

    Ovo je sjajna ideja! Moj tata je iznenada nekoliko meseci bio u krevetu i kolicima, nije mogao da hoda, sad polako uči i znam koliko je to težak udarac.. te koliko znače takve stvari! Bravo za tekst!

    • 25 March 2015 at 8:59 am

      Ja samo zamišljam taj nivo sreće kod starih (živim blizu gerijatrijskog centra a i radila sam sa starima) kad bi se ovako nešto sporvelo u djelo. Ko god vozi bajk zna za uslovni refleks – navala sreće 🙂