Bez čega neću ići na Spark.me i još neke sitnice

Autor:CaraDara

Jedno ima upalu uha i grla, drugom niču gornje jedinice i kašlje kao magarence. Muža je samo ušinulo a ja titram okolo misleći šta li će mene strefiti. Inače, ovo su standardne stvari, nije to ništa posebno da nije te konferencije u Crnoj Gori. Počinje za pet dana i do tad bismo u paketu trebali stići tamo. Prvi put ću biti na konferenciji koja “okuplja ljude iz tehnologija i inovacija” i “najznačajnijoj internet konferenciji u regionu”.

Tip: Ako vas sitnice ne  zanimaju, odmah pređite dole, na dio “Neki od govornika na konferenciji, meni interesantni”.

Em prvi put, em u ulozi jedne od zvaničnih blogerki.

Dođe mi da promjenim ime bloga

Divota. Jedino što bih sad blogovala na stajemeniovotrebalo.wordpress.com (termin preuzet iz E-knjige “Blog za početnike”). 🙂

Ali, bez panike.

Sjetimo se ponašanja u kriznim situacijama:

Prvo, prioriteti – žene i djeca 🙂 Djeca su pod terapijom. Do petka bi trebali biti kao novi a morski zrak im možete samo koristiti.

Jeste li znali da se Spark.me održava u Bečićima gdje prije i nakon konferencije možete uživati na plaži? Organizatori konferencija su pametni ljudi koji ih uvijek organizuju na lijepim mjestima.

Drugo, resursi. Kontam kad sam već prošla među zvanične blogere, nisu ni oni ludi da su me zbog ljepote pustili. Svašta. Očigledno će organizatorima koristiti i moja perspektiva. Iskustva drugih, koji su se već našli u ovoj poziciji su mi dragocjena. Lista zvaničnih blogera i blogerki je zvučna jer nekoliko njih već redovno dolazi na Spark.me a njihovi tekstovi su mi već od koristi. Konkretno tekst Nikole Jovanovića “Pripreme za konferenciju i blogovanje” mi je neki dan jasno dao smjernice koje će mi sigurno biti od koristi.

Da li ste znali da se na Spark.me konferenciji održava i Startup takmičenje? Možda ste ove godine zakasnili da svoju ideju predstavite ljudima preko kojih biste našli put do finansijera ali tu je sledeća godina.

Neki ljudi precjenjuju startupove, neki podcjenjuju. Ja kažem – ako imate ideju, trebaju vam pare a dobri ste sa engleskim, zašto ne probati?

Treće, izlazak iz zone udobnosti. Ko je unapredio sebe ležeći i uživajući na sigurnom dok mu je sve bilo potaman? Možda jeste neko, ali koliko znam obično ne ide tako. Ne mogu da se svrstam u red onih koji za svoju zlu i tešku sudbinu krive druge i tako im život prođe. Trudim se da se okružujem ljudima koji razmišljaju na ovakav način pa kad ja pokleknem, da mi pomognu da se što prije i lakše dignem.

Znate li da su konferencije ovakvog tipa jako zanimljive upravo zbog govornika koji tu dolaze jer je svaki od njih uradio nešto posebno i drugačije što mu je donijelo uspjeh? Nisu uspjeh samo pare iako su bitne. Sumnjam da će iko napredovati gledajući neuspješne i nezadovoljne ljude oko sebe.

Internet konferencija odmah otvara prostor za predrasude da je puna prepotentnih mlohavih likova sa debelim naočalima. Žene su uglavnom raščupane i vrte neko dugme na prevelikoj košulji dok pričaju sa vama i ne gledaju vas u oči. Svi su geekovi i teški k’o zemlja jer su navikli na druženje sa monitorom i tastaturom.

E pa baš nije tako. Dosadašnje iskustvo i gugl to potvrđuju a kome ćemo vjerovati ako ne njima?

Neki od govornika na konferenciji, meni interesantni

Evo par ljudi koji dolaze da govore na Spark.me ove godine i sigurna sam da smo svi manje-više isti samo su oni malo više uporni, malo više rade i malo više vjeruju u sebe.  Valjda ćemo i mi upgrade uraditi.

Hjortur-Smarason-Photo-1-702x336
Hjortur Smarason, foto: seebiz.net
  • čovjek koji je 31. 10. 2009. kupio zadnji čizburger i pomfrit u Mekdonaldsu prije zatvaranja na Islandu a potom ga poklonio Nacionalnom muzeju. Čitavu preludu priču možete pročitati ovdje koja će vam možda približiti sliku ko je Hjortur Smarason. Dolazi sa iz zemlje koja pored toga što je jedna od rijetkih koja nema Mekdonalds ima projekat po nazivu “Kuća ideja” (House of Ideas) koji je trebalo da pomogne Islandu da prevaziđe krizu poslije 2008. godine. Samo usput, Hjortur glumi u seriji Game of Thrones.

Evo i Banjaluka je na dobrom putu. Zatvoren je Mekdonalds, imam prijatelja koji je nekoliko mjeseci isto čuvao pomfrit i burger u nepromijenjenom stanju, još nam ostaje samo “Kuća ideja” pa da krene nabolje poslije 1988. godine, a većina nas glumi sretne ljude i bolji život.

images
Peter Sunde Kolmisoppi Foto:en.wikipedia.org
  • čovjek kojeg je možda najlakše opisati, ne kažem potpuno, kroz članak “Otišao sam u zatvor zbog svog ideala. Šta si ti uradio/la?” (I went to jail for my cause. What did you do?)  Finac, Norvežanin, Šveđanin, Nijemac, ne znam  šta je tačno a govori sve te jezike, engleski se ne računa.  Osnovna ideja mu je da se informacije kao i novac trebaju dijeliti. “Copy me happy” stoji na njegovom sajtu. Kopiraj sretno i bez brige. Ima smisla što je baš on bio u pokretačima jednog od najkontroverznijih projekata na Internetu – the Pirate bay.

Ne odustajati od svoje ideje ni po koju cijenu. My cup of tea and coffe and beer. Kod nas se intelektualno vlasništvo slabo cijeni tako da je i kod nas osnovna ideja sretnog kopiranja na snazi. A Pirate bay, pa živimo ga. 🙂

dave-birss-p
Dave Birss Foto:http://www.speakerscorner.co.uk
  • čovjek koji se bavi(o) muzikom, stand-up komedijom, pjesnik, grafiti umjetnik, bivši kreativni direktor nekoliko veoma uspješnih agencija u Londonu, a trenutno piše i snima filmove, drži govore o stvaranju i kreativnosti i organizuje radionice na istu temu. Napisao knjigu Priručnik kreativnom umu (A user guide to the creative mind).

Jednom rječju, mi bi ovdje gdje ja živim rekli, palamudan. Od muzike se nećeš hljeba najesti, komediju od života  stoički podnosimo ovdje. Pjesnik!? Pih. A što se grafita tiče to i onako samo klinci i vandali rade. Od vrsta direktora poznajemo, doživotne ili stranačke. Kreativni um imamo jer preživljavamo u državi sa najvećom stopom nezaposlenosti. Trebalo bi mi da napišemo priručnik.

Ali nismo.

I sve se može gledati i sa jedne i sa druge strane.

I možda mi ne živimo na mjestu gdje se ideje primaju lako jer je takvo okruženje, ali to samo znači da imamo manju konkurenciju jer skoro svi tako razmišljaju.

I možda ja trtam jer ću gledati ove face sa drugim facama koje su već autohtone vrste na internetu (da, ima i takvih). Ali šta me briga.

Neću da paničim. Ponijeću peškir.

images
Foto:forums.robertsspaceindustries.com

5 Comments

  1. Rebeka
    26 May 2015 at 1:39 pm

    To mi se posebno svidja sto su zatvorili McDonalds. Dosta vise sa pos…. procesuirano hranom koja je jeftina ( Bog te pita sta stavljaju unutra) a na kraju ti dodje zdravlja. Ja mrzim mrzim fast food restorane. I hvala Bogu izbjegavam ih. Ajde sa srecom na put i uzivaj.

  2. 26 May 2015 at 3:03 pm

    Da nemaš te male “mukice” kod kuće imala bi više vremena da se tremiraš pred put. Ovako ti se glava zabavlja tim trivijalnostima 🙂 Tako da ćeš čim izađeš na scenu – ZABLISTATI!
    Srećan put!
    Uživaj!
    <3

  3. Miki
    26 May 2015 at 11:30 pm

    Preporucio bih svima da pogledate film o Pirate Bay. Cijelo sudjenje je izmanipulisano od strane americkog lobija, sa pravne strane je gotovo nemoguce dokazati da je bilo ko od njih kriv. Umjesto da covjek predaje na fakultetu, oni su njega poslali u zatvor.

    • 27 May 2015 at 8:10 am

      Baš ču pogledati! Hvala. Čiji je film? A nekako to zvuči tako smisleno…

  4. Miki
    27 May 2015 at 10:23 am