Bebe u kancelariji

Znam da volite moje priče o vrtićima ali ovo je nešto sasvim novo (za nas) i vjerovatno sasvim nemoguće (isto za nas).

Radi se o revolucionarnoj ideji čuvanja djece zaposlenih roditelja ni manje ni više već na poslu! Da. Projekat koji je pokrenula jedna firma iz Velike Britanije od par stotina zaposlenih čiji je testni period ostao zabilježen u vidu dokumentarca. U Velikoj Britaniji  ( kao i drugdje) roditelji su razapeti između želje da provode više vremena sa svojom djecom i zarađivanja novca jer su troškovi odgajanja djece basnoslovni bez obzira na njihov standard. S obzirom na takvu situaciju, jedna od najvećih taksi firmi u Velikoj Britaniji je odlučila da omogući svojim radnicima da postanu produktivniji u svakom smislu – i kao roditelji i kao radnici. Pametni kakvi jesu, prvo su roditeljima, djeci i ostalim radnicima koji nemaju svoju djecu ali su ipak dio te firme, dali probni period od mjesec dana.

Djeca su bila starosti od nekoliko mjeseci do dvije godine i provodila su vrijeme sa roditeljima na poslu. Dakle, roditelji su ih čuvali i radili.

Npr. jedna od zaposlenica, Shellon, se vratila na posao na 3 dana  sedmično sa bebom starom 5 mjeseci. Kako sama kaže, mnogi su bili skeptični po ovom pitanju ali su prednosti ovakvog modela čuvanja djeteta bile višestruke. Shellon je svoje iskustvo  podjelila na  blogu. 

Bebe su bile na sastancima ne samo sa mamama, već i tatama, puzale su oko njihovih nogu ispod radnog stola, na snimku razgovora jedne od zaposlenica sa klijentom, čula se dernjava njene kćerke…i tako. Bilo je i kolega koji ne podnose toliku buku i haos  ALI nakon probnog perioda, radnici su odlučili da žele takvu organizaciju i da žele bebe u kanceleriji!  Odlučeno je da bebe do godinu dana borave uz majke, a starija djeca da borave u besplatnom vrtiću koji će biti u krugu firme. Treba li nabrajati prednosti? Evo samo nekoliko:

– djeca su sretna jer su uz roditelje (mada je ovo najmanje bitno u kapitalističkom svijetu)

– roditelji su sretni jer su njihova djeca sretna ( ovo je recimo bitno jer će onda biti produktivniji na poslu)

– radnici će biti lojalni firmi koja visoko vrednuje njihov porodični život (a da to nije prisilni team building)

– radnici  će poštovati svoj menadžment koji im pazi djecu ( a ne šalje poruku s visoka  “Ja ti hranim porodicu, pazi kako se ponašaš.”)… da već ne idemo u detalje.

I što bi mi, pametnjakovići sa Balkana rekli, mirna Bosna!

p.s. S obzirom na podsticaje naših država (oni koji razumiju ovo što pišem znaju i koje su to države) i načinima borbe za bijelu kugu kao što su smanjenje porodiljskog odsustva na 6 mjeseci, otpuštanje trudnica, ucjenjivačko potpisivanje internih ugovora koji obavezuju ženu da ne rađa prvih nekoliko godina nakon zaposlenja i slične metode, ovakve ideje nisu dobrodošle i  sigurno bi bile predmet sprdnje.   Nadam se da griješim.

4 Comments

  1. Tijana
    20 April 2013 at 6:14 am

    E ne grijesis.I sama sam dobila otkaz u 8 mjesecu trudnoce….

    • 20 April 2013 at 8:04 am

      Nadam se da si sad na nekom boljem radnom mjestu.

  2. Danijela The Fan
    20 April 2013 at 7:12 am

    …a ja sam krila trudnoću u strahu od otkaza…a danas nosim posao kuci i kuci cuvam dijete i radim istovremeno…opet u strahu od otkaza. Ova inicijativa je za nase neorobovlasnicko drustvo cista naucna fantastika. Nazalost.

    • 20 April 2013 at 8:04 am

      Moram sektaški da kažem – promjena polazi od nas. 🙂 Kad bi naši poslodavci samo malo bacili računicu vidjeli bi koliko bi im se isplatilo imati vrtić u krugu firme…možda ima i žena poslodavaca, ko zna.