Beauty sleep ili zašto sam malo nervozna

Iako mamama, a bogami i tatama, nemam šta pričati o nespavanju, morala sam početi ovom temom poslije ovolike pauze. Em se nakupilo svega za pisanje, kukanje i dijeljenje, em moram da napravim uvod.

Prvo, sledećih par članaka će vjerovatno biti “realni”, dakle nabijeni negativnom energijom i bez  želje da sagledam drugu perspektivu posmatrajući sve iz najcrnje moguće. Zašto? Jer ne S P A V A M danima. I tako luda od punog 24-satnog dana naiđem na  sliku u koju sve više vjerujem

nespavanjeI kako  taj eksperiment napreduje ja san lijepo mijenjam kafom, hranom, svađom, zavidnošću prema onima koji spavaju i dobro, možda malim zadovoljstvom jer sam budna zbog svoje bebe (ali sad nisam sigurna u to). Jedino što sam sigurna da ako ovako nastavim nema kreme ni aerobika koji će spasiti od sigurne propasti moju prirodnu ljepotu i dobrotu i da ću kopniti kao ova sapatnica.

Drugo, znam da znate ali morala sam reći.

p.s. za nekih par godina kad se naspavam apsolutno ću poricati da sam ovo napisala i iako ću sigurno trubiti kako je roditeljstvo nešto najbolje šta se ikom može desiti…ne vjerujte mi ni tad.

4 Comments

  1. Danijela
    25 January 2013 at 10:41 pm

    Daro, misli nam čitaš (i pišeš). 🙂

    • 26 January 2013 at 9:43 am

      To je to kolektivno iskustvo 🙂

  2. Zorana
    26 January 2013 at 3:40 pm

    Daro kao da sam ja pisala…svaka cast :)))

    • 26 January 2013 at 3:53 pm

      🙂 Sve znaš.