Banjaluka, grad bicikala? 2.dio

Kako se izboriti za svoj biciklistički prostor?

Recept je jednostavan – moramo biti uporni i sistematični, baš kao Holanđani. Jeste. Ni manje ni više. Ako vam se na ovoj tački odmah javljaju misli:

Ma kakvi Holanđani, ovo je Bosna/Republika Srpska/Uzbekistan!”… ili

Ne može to kod nas.” ,

lijepo vas molim da odmah odustanete od čitanja daljeg teksta. Ne trošite vrijeme na nešto što vas ne zanima i gdje biste mogli ometati druge u njihovim nastojanjima. U slučaju da razmišljate slično ali ipak osjećate da bi nam promjena u gradu dobrodošla, podsjetiću vas na još nešto poput stradanja biciklista u saobraćaju. Ne radi se biciklistima van grada koji voze noću magistralnim putevima bez ikakve signalizacije, već o stradanjima u gradu.

Usmrtio biciklistu i nastavio vožnju”

“Stradao biciklista” 

Da li vam ovo zvuči poznato? Da li biste poslije ovoga sjeli na bicikl? Pustili svoje dijete da ide u školu biciklom (ovo je tek posebna tema)?

NE.

Povlačimo se, idemo autima, komentarišemo kako je to strašno i krivimo pijane i nedogovorne vozače i blesave bicikliste koji nemaju pametnija posla od jahanja bicikla. Krivimo sve druge osim nas. Ništa ne brinite, nije to samo stvar “glupih Bosanaca”. Ni u komšiluku stvari ne stoje bolje. Ovaj vikend se u nekoliko gradova Srbije obilježava Dan sjećanja na žrtve u saobraćaju.
Slaba utjeha, pogotovo ako znamo da su u 2012. godini u Srbiji najugroženija kategorija u saobraćaju bili upravo biciklisti. Vjerujem da je statistika slična  i za Bosnu…kad bismo radili tu vrstu statistike.

Zašto kacige nisu rješenje?

Ukucajte ključne tagove pa ćete vidjeti šta vam Google nudi i koliko je vlastima stalo do sigurnosti biciklista i biciklistkinja u saobraćaju u BiH. Ponudiće vam se samo akcija “Kaciga glavu čuva” što u realnosti izgleda kao kažnjavanje u slučaju nenošanje kacige. Još jedan brižan potez maćehe-države. Dilema “kaciga da ili ne” postoji u mnogim državama i mnoge je rješavaju tako što je ostavlju kao slobodan izbor biciklistima ili kao obaveznu stavku u vožnjama VAN grada. Kažnjavanje i plaćanje sigurno nije tehnika povećavanja sigurnosti građana. Zar ovakav pristup nije mnogo efikasniji?

Koliko je obavezno nošenje kaciga prevaziđena stvar pokazuje i činjenica da jedino dvije zemlje u svijetu imaju zakonom propisano obavezno nošenje kaciga – Australija i Izrael…dobro i Bosna. Zakon o kacigama u Australiji nazivaju katastrofom a danski stručnjak gradskog biciklizma (expert on urban cycling ) Mikael Kolvil-Andersen smatra da je Australija sjajan primjer kako zakoni o nošenju kaciga uništavaju gradsku vožnju biciklom. Eto, bar možemo reći da idemo u korak sa Australijom.

Kacige nam  nisu donijele sigurnost i tog su svjesni oni kojih se to direktno tiče. NVO sektor pokušava da promjeni stanje u kojem su biciklisti u BIH ugrožena vrsta ali im nedostaje kritična masa građana jer se to tiče samo njih.

Upravo ovdje nas čekaju Holanđani.

Pošto su uradili veliki i značajan posao sigurno zaslužuju poseban članak 🙂

 

 

 

2 Comments

  1. 19 November 2013 at 2:59 pm

    Pre par dana me u pola centra umalo udarila kola Hitne pomoći! Parking pun i sa jedne i sa druge strane puta, u susret mi ide vozilo, i umesto da gospodin zakoči, sačeka da se mimoiđem sa vozilom, on mene obilazi?! Za 20cm sam izbegla rušenje pod točkove. Strašno.
    Nekultura vožnje, nepoštovanje pravila u sobraćaju, pri čemi su biciklisti NAJUGROŽENIJI! Na pešake se kao obraća pažnja, samo zato što se malo više priča, a bicikliste zakon u MUP tretira kao idiote koji nemaju preča posla nego se tu vozikaju…
    Kakva crna Holandija… Srbija je to…

    • 20 November 2013 at 1:48 pm

      Da, da, to se dešava kod nas i nije nimalo holandski. Ali ono što može biti potpuno holandski je način našeg reagovanja 😉 Promjene polaze od nas samih.