Balans unosa i potrošnje, gluteus minimus i ostale zablude

Zima ide, ide zima, Dara svoje salce ima.
A ako nema, nabaciće preko zime. Ovo je jedina stvar koju mogu sa sigurnošću da proreknem.

Zimi redovno nabacim 2-3 kile.

Ljeti obavezno skinem 2-3 kile.

Super je kad je proljeće jer će poslije doći ljeto ali sad je jesen. I evo frke.

Prije su se zimske kile nekako održavale uz redovne planinarske ture vikendom i duže šetnje radnim danom. Uz kombinaciju sa biciklom kao prevoznim sredstovom čak su se rezultati mog apetita mogli držati pod kontrolom. E sad, dolazimo opet do one prekretnice – tako je bilo prije bebe, odnosno djece. Ovo sve pobrojano je bilo vrlo i rado izvodljivo prije djece. Povremeno se tu ubacivao neki aerobik, zumba ili joga ali stvar se naglo komplikuje sa dolaskom male gospode. Ova zima će definitivno biti drugačija sa njih dvoje.

                                                                        

Pisala sam već o nekim svojim tehnikama i načinima skidanja salca, težim i lakšim.

Ipak, prvi zahtjevaju lijepo vrijeme i volju djeteta da vozi biciklić, a drugi vrijeme i mogućnost dolaska na tačan termin. Uz tempo kruženja virusa u porodici, uvijek jedan metod ispašta i kontiuitet jednostavno ne postoji.

Odlazak na bilo kakvu fizičku aktivnost koja zahtjeva tačan termin je jednostavno nemoguć tj. može biti moguć čak i uz prirodni poredak kašlja, slina i recimo upala uha ali ono što se zanemaruje da npr. ja, jedno prosječno zaposleno ljudsko biće, mater po opredjelju, jednostavno ne idem na baterije.
Još jedno stiskanje u vremensko-prostornom kontinuumu postaje (pre)stresno.

Trka da bi se stiglo na vrijeme kad se zvijezde poklope postaje sve samo ne zabava i opuštanje a samim tim se postavlja pitanje smisla i korisnosti.

Kad ti je svakodnevni ritam pored standardne podređenosti poslu, dodatno podređen djeci i njihovom tempu, ono što nedostaje je spontanost. Trebalo je malo vremena, pokušaja i pogrešaka, tuđih i sopstvenih da jednostavno shvatim da je bolje odustati od tih i takvih aktivnosti. Ne, ne opravdavam salavost ali trčanje da bih mehanički istopila naslage i bila fit mama mi nema pretjerano smisla ako tu nema nikakvog uživanja.
Već sam pisala o vremenskom škripcu roditelja i kad bolje razmislim da kad djeci najviše trebamo, kad su mali, najmanje snage imamo da tu pažnju dajemo. I sad da još zadnje atome snage koristim za trošenje energije (koje nemam) je u najmanju ruku, glupavo. Meni.
Volim da čitam Fitness is from Venus pa me često uhvati ludilo kako ću da istrčim polumaraton i kako ću ustajati u pet da bih stigla na posao u sedam. I onda zamišljam kako protrčavam kroz cilj dok mi oboje djece trče u susret…do prve neprospavane noći. Onda shvatim da je ovo period koji zahtjeva strpljenje i manje zalogaje (u svakom smislu).

ko
Umjesto polumaratona i ustajanja u pet, intenzivno se bavim planovima i razmišljanjem.
Negdje iz ćoška mozga pokušavam da držim pod kontrolom svoj hedonizam jer sva ova priča bi bila suvišna da ja u stvari ne volim da jedem. Bespotrebno je reći da čim je hedonizam u pitanju kontrola teško ide uz to ali opet:

večere izbacim kad god mogu, bicikl koristim kao prevozno sredstvo, šetam. Ponekad uradim neki čučanj dok nosam bebu ali to više da se sjetim tih mišića i dam sebi iluziju gluteusa minimusa 😀

Zima će definitivno biti pravi izazov s obzirom na praznike, manje kretanja i više virusa. Ali ne odustajem.

1496537_1073656242651715_2418238045103238954_o

Sad ću da treniram duh kako ne bih morala da mislim o treniranju tijela. Totalno sam ozbiljna.
Jednostavno mislim da ako ne postignem balans, ako se raspem na sto strana kao da bih nešto postigla (u ovom slučaju mršanje ili ostajanje fit), postićiću jedino suprotno. Tako da, opušteno. Doslovno. Na sve strane. Naročito sa glutuesom.

foto: Bojan Zlojutro, Siniša Plavšić

__________________________________________

Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria

4 Comments

  1. 20 October 2015 at 8:16 am

    Od skidanja viška kila sam skoro pa odustala, ali sekira me tromost! Kao što si napisala, ni ja jednostavno nemam energije navečer ići do grada na vježbanje, a i radije bi to vrijeme provela sa svojim nemogućima, ionako smo premalo zajedno (što smo već konstatirali)! I prije kada sam redovito išla, svaki, ali svaki put mi je bilo strašno mrsko, ali sam se bolje osjećala! Sad kontam uletit u orbitrek, zbuksat ga u garderobu pa bar 15 minuta dnevno, čisto radi energije! Znam da je riskantno, i svjesna sam kako takve investicije obično završavaju, ali kontam uzet polovni pa šta bude! ;)Drži palčeve! 😉

    • 20 October 2015 at 9:58 am

      Držim! Pazi, ja večeras opet probavam da odem ali samo zato što na fitnesu ima igraonica, pa onda put od kuće i nazad provodimo zajedno 🙂 probaću. Javim.

  2. 20 October 2015 at 10:19 am

    😀 Negdje sam čitala kako oni koji razmipljaju o vježvbanju dok leže, manje se debljaju od onih koji ne misle o tome.
    Tako da GO, DARA, GO! – poručujem iz kauča saučesnika u isprobavanju ove teorije. Javi kako tebi ide.
    😀

    • 21 October 2015 at 9:01 am

      I ja sam to čitala! Često to radim 😀