10 stvari koje nerviraju ljude prije nego što dobiju sopstvenu djecu

Pogledi na svijet su tu da se mijenjaju. Beton tipa  Nekad si znala da…,a sad… je toliko besmislen jer zamislite da se stalno isto ponašate i razmišljate. To bi značilo ili da nemate novog iskustva ili bar da ne učite iz njega, a nijedno nije bogznakako pohvalno a kamo li korisno.

Na kraju, jedine vrste koje opstaju su one koje imaju moć prilagođavanja. Roditelji su na primjer, jedna takva vrsta 😀

A nekad? Pa nekad je bilo drugačije. Nekad sam mislila da znam sve i da bih ja sve drugačije. Pogotovo sa djecom. Tuđom. I nervirali su me pripadnici te nadmoćne vrste. Ti neki ljudi sa djecom.

Evo šta sam čula i saznala šta nervira ljude prije nego što dobiju sopstvenu djecu:

1.Djeca sama. Ovo ne mora biti pravilo ali ako se dovoljno dugo ne-roditelj i ne-roditeljka izlože ovom “stimulusu” vrlo brzo će im se isključiti svi mogući porivi za stvaranje potomstva. Moguće da će roditeljske instinkte  zatomiti alkoholom već isto veče (hemijom protiv hemije).

2. Roditelji koji pričaji o sirupima i čepićima i ostalim čudima koja skidaju temperaturu. Čepići!? Gdje se stavljaju ti čepići? Znate li kako to strašno zvuči prosječnoj, zdravoj osobi bez djece koja roditeljstvo zamišlja uglavnom iz perspektive svog djetinjstva? Užass

3.Mame na kafi. Podnose ih samo druge mame i eventulano neka baka kojoj unuci nisu pojeli živce. Ko voli sa susjednog stola da sluša “ne! nemoj! ostavi!! pa lomnjavu, pa dreku, pa galamu a prije svega toga dizanje trećine kafu da bi se smjestili.

4.Priče o dječijim razvojnim fazama. Otpadanje pupka, grčevi, hvatanje predmeta, nicanje zuba, vakcinisanje i slične stvari. To je neroditeljskom svijetu toliko strano i daleko kao prosječnoj babi, a bogami i đedu, informatički termini. Apsolutno neinteresatno, dosadno i neshvatljivo.

5.Prazan pogled proizvoljne mame i njene izjave tipa: “kako ti se da?” ili možda “blago tebi” na vašu priču o izlasku i dobrom provodu. Nakon tog nezainteresovanog pogleda i komentara obično slijedi priča pod br.1 ili br.4.

6.Pričanje o kućnim obavezama i nabrajanje liste “šta sam uradila”. Ovakve neroditeljski svijet zaobilazi u širokom krugu. Zamislite samo, vi sinoć izlazili, pa spavali recimo bar do sedam, ne mora do podne, pa se za posao spremili bez ometajućih faktora koji podriguju i bljuckaju, vuku za rukav ili suknju, a onda lagano na pauzu, eto, neka budu idealni uslovi. I na toj pauzi sretne osobu tipa roditelj i svojom greškom stanete sa njom. Priča brzo, žuri da obavi nešto na pauzi jer kad dođe kući ne može od djece, a sinoć starije imalo povraćalo cijelu noć i shvatite da se nakon pet minuta stajanja sa takvom osobom vaš mentalni mir izgubio u nepovrat bar narednih pola sata kao i osjećaj korisnosti i zadovoljstva.

7.Mantra “nemam vremena”. Zamislite Vesnu Trivalić u reklami za šumeće tablete: “Nisab ibala vrebena da nalevab čajeviba, nisab ibala vrebena da se inhaliram…” E, isto to i vrlo često sa stvarno začepljenim nosem jer nespavanje i bolesna čedovišta često doprinose narušavanju onog što se nekad zvalo imunitet. Pored toga što se ste u žurbi i nemate vremena, a često i prehlađeni, koga da ne nervirate. Kao mnogo ste bitni pa nemate vremena.

8.Imitiranje sopstvenog djeteta koje propričava, prohodava ili već nešto drugo radi. Glupo i nezanimljivo je gledati odraslu osobu kako dječijim glasom govori negu komplikovanu riječ koju je njeno pametno i slatko dijete naučilo. To samo roditelju može biti interesantno. Da, radim to sad. Baš me briga kad je najpametniji na svijetu 😀

9.Razulareni ili druga krajnost, pospani roditelji na žurci ili izlasku. Nekad zanimljivi, vaši prijatelji su se pretvorili u vreće soli sa poluotvorenim očima i izgovorom da su umorni. Kako mogu biti umorni u pola 11?! Druga krajnost je napijanje u roku prvih pola sata žurke jer im je sada tolerancija na alkohol nepostojeća a i nemaju puno vremena. (Šta ćete piti? SVEEE!)

Na kraju, ali ne manje iritantno,

10. mame sa kolicima – svugdje! U butiku, na sred trotoara, kafanu sam pomenula…barikada za barikadom. Formacije od dvije ili tri i mile. Laganica. One su stvorile svijet. Praroditeljke.

Eh, a ko će im vjerovati da napokon pričaju na miru, ukupno su spavale tri sata, čeka ih hrpa posla kući i da stvarno nemaju vremena?

Ja od prije 4 godine ne bih. Sad kad sam sa druge strane i ja ta koja sam dio te formacije samo kažem:

“Go ahead, punk. Make my day!”

Klint-Istvud
foto:woomenmir.ru

6 Comments

  1. 17 August 2013 at 6:37 am

    Eh ja bi sada mogla isti takav clanak napisati, samo obrnut 🙂 O mamecem ignorisanju svih onih koji nisu mame i ne rade ovih gore deset nabrojanih stvari 🙂

    • 17 August 2013 at 7:09 am

      Haha! Ne sumnjam 🙂

  2. Sarajka
    20 August 2013 at 10:41 am

    Što se slatko nasmijah 🙂 Odličan tekst! Puno pozdrava od mame iz Sarajeva 🙂

    • 20 August 2013 at 10:41 am

      Drago mi je 🙂 Pozdrav od mame iz Banjaluke 🙂

  3. Vesna
    10 June 2015 at 11:05 am

    Mahanje iz neroditeljskog svijeta 😀 Ja baš mnogo volim dječurliju, svašta pitam mame, nemam ništa protiv da slušam o svemu, jer su majke i dalje drugarice, samo malo čupavije i neispavanije 🙂

    Imam problem sa mamama (i tatama), koji tako neispavani, umorni, napaćeni, finansijski izmoždeni kažu “A kad ćeš ti da rađaš?”. Nije pitanje samo po sebi sporno, nego mi nekako zvuči kao “Hoću da i tebi bude ovako grozno” 🙂

    I djeca koja ruše stvari, udaraju ljude, kradu tuđu hranu (što je normalno), ali roditelji koji se smijulje, ili onako tromo kažu: “Micoooo, pa neeemoj…”. Pff.

    • 10 June 2015 at 11:32 am

      Haha! Da, sve znam. A kad rodiš, kad ćeš sledeće. Izgeda da se mi lako prepustimo hroničnoj dosadi pa čačkamo po tuđim životima. U pravu si. 😀